Nije znao dobro sisati, a kada smo postepeno prelazili na kruću hranu nije ju prihvaćao i svaki zalogaj je bio uz dosta nagovaranja i puno igre. Glavna hrana koju je jeo bila je flašica sa čokolinom. Tako je i danas. Ono što pojede je tanjur miksane hrane za ručak i večeru (povrće, meso, jetrica...) uz nagovaranje i prisilu. Hranu miksamo jer u drugačijem obliku je ne želi niti probati. Uz to jelo jede kruh (i koricu). Ponekada zna jesti prepečeni kruh, smoki, kokice. Slatkiše ne jede. Pokazuje odbojnost prema svemu što mu se ponudi. Nedavno smo mu na prevaru utisnuli malo soka od rajčice i to mu je izazvalo gađenje i povraćanje. Ukoliko hrana nije dobro smiksana provocira napinjanje kao da će povratiti. Flašica mu je i dalje omiljena hrana. Dnevno popije 1,5 l mlijeka (2 za doručak, i po dvije nakon ručka i večere). Od ukućana nitko nije izbirljiv. Na razne načine pokušavamo potaknuti njegov interes za raznovrsnu hranu (sudjeluje u uzgoju i ubiranju povrća i voća, u pripremi obroka). Rado sudjeluje, ali ne želi probati. Usprkos svemu dobro napreduje (ima 18 kg i 120 cm). Uz svu nemoć da ga pridobijemo za jelo, uspjeli smo uz dopuštanje da gleda crtani dok jede, i tako je krenuo .Svjesni smo da to nije dobro, ali naša nemoć je bila jača od toga. Inače i jako odugovlači sa jelom i nikako da stavi žlicu u usta. Tada nastupaju prijetnje sa gašenjem tv-a, neodlazak najboljem prijatelju na igru, povišen ton, ali ništa od toga nema efekta. Radije ostane gladan. Ima slabi imunitet te je često bolestan uz povišenu temperaturu. Zabrinuti smo te molimo za savijet, jer ne znamo što učiniti. Unaprijed hvala na odgovoru! S.
Dragi roditelji,
Vaša je zabrinutost sasvim razumljiva. Kada dijete neće jesti roditeljima se često vrzmaju najgore misli u glavi o tome što se sve može dogoditi kada dijete ne jede. Posebno u situacijama kada dijete još kao bebe slabo doji, ta prvotna zabrinutost se produžava dalje. Često to postane glavna preokupacija roditelja, a onda malo pomalo i djece. Jako je važno da Vaš sin usprkos svemu lijepo napreduje.
Iz svega što se naveli u pismu zaključujem da nema problema sa žvakanjem (jer jede i koricu kruha, smoki i kokice). Ono što ja osobno smatram dobrim tlom za promjenu jest to što je glavni fokus na hrani. Hrana se miksa, nudi mu se, uz hranu su vezane zabrane i nagrade, prijetnje, zabava.
Znam da je teško, ali nije i nemoguće, polako pomičite fokus sa hrane na neke druge aktivnosti, a hrana neka bude nešto normalno, što se događa usput. Kako to postići?
Nikako ne odjednom i preko noći, prvenstveno zato što biste se vi osjećali nesigurno.
- I dalje budite strpljivi, ali u cijelu priču uvedite element zaigranosti. Često zaboravljamo da je igra odlično sredstvo za stjecanje novih vještina i savladavanje najrazličitijih prepreka. Ovisno o tome što Vaš dječak voli, s čim se voli igrati, koristite te igračke i na simbolički način, dakle ne direktno, uvedite igračke u proces hranjenja. Primjerice možete reći „Znaš 'ko će s nama danas ručati? I Onda uvedite neku njegovu igračku. Dalje se prepustite svojoj mašti i zabavi. Igračka može podrigivati, smijati se, vikati kako voli papati…. Nadalje, možete vi napuniti usta i žvakati otvorenim ustima. Pri tome nemojte njega forsirati da jede. U prvo vrijeme ga pustite da sam odluči hoće li vam se pridružiti ili ne. Ukoliko ne želi, recite mu u redu, pospremite hranu sa stola i vrlo mu jasno poručite da Vam kaže kada bude gladan, jer njegova igračka nije sve pojela, pa je ostalo nešto i za njega.
- Jedite s njim. Za vrijeme jela nemojte razgovarati o hrani. Pričajte o tome što je radio, s čim se igrao, tko su mu prijatelji, što ćete raditi poslije. Na taj način ćete polako micati fokus sa hrane.
- Ukoliko nemate taj običaj, uvedite, u mjeri u kojoj je to moguće zajedničke obroke, koji će postati rituali. Vrijeme kada se obitelj okuplja oko stola i vrijeme koje je zabavno.
- Kada kaže da ne može više, nemojte inzistirati na još samo jednom zalogaju. Vjerujte u njegovu kompetenciju da zna kada je sit. Ako je pogriješio tražiti će još.
- Nemojte mu nuditi kokice i smoki samo da nešto pojede.
- Niste naveli ide li Vaš sinčić u vrtić. Ako ne ide možda možete razmisliti i o toj opciji. U vrtiću djeca često dobiju volju za hranjenjem kada vide da to čine i njihovi prijatelji.
Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti sve dječje potrebe, a naša prepametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Zbog toga je jako važno da roditelji nađu unutarnju snagu i strpljenje i da budu dosljedni.
Ukoliko mislite da ne možete sami , javite se stručnjaku (psihologu, psihoterapeutu) koji će Vam pomoći da prođete taj period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede jer mu niste miksali. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut Centar Proventus