Moja kćerkica i njezin otac nisu imali baš neki odnos dok smo bili u braku, a nakon razvoda, viđali su se redovno 2-3 puta tjedno. Kako je moj bivši suprug osoba sa kojom se ne može ništa dogovoriti i nervira ga komunikacija sa mnom (koja je inače direktno vezana isključivo uz našu kćer) dolazilo je do svakavih svađa i nesuglasica.
Zadnja svađa je kulminirala upravo prošlog petka (imala sam smrtni slučaj u obitelji) i dogovor je bio da tata taj dan uzme kćer iz vrtića, budući da je sprovod bio u 16,30. On po nju nije došao, nego u 17,00 sati nazvao i vikao i vrijeđao na telefon da nisam išla po dijete. Odmah sam nazvala vrtić i zamolila da me malo pričekaju da sam za 10 minuta u vrtiću po dijete.
Imali smo svakavih šokova sa njim. pred kojih godinu dana je rekao da je više ne želi vidjeti, ali sam ja onda uporno molila da to ne radi, radi djeteta, i nekako ga uspjela nagovoriti. Sada je opet takav slučaj, ne želi sa malenom imati kontakt, razlog tome sam ja (tako on kaže).
Ja više nemam snage njega ništa moliti, ali sada nekako mislim da niti naša kćerka ne zaslužuje da je se otac svako malo hoće odreći i onda da ga molimo da to ne radi. Ona jako voli svoga oca, i ja stvarno ne znam što više učiniti.
On govori da je voli i iz toga kako ona njega voli, ja mislim da je on dobar otac, a sa druge strane gledam njihov odnos i čudno mi je.. npr. još uvijek joj dozvoljava dudu, ne stavlja je spavati u svoju sobu, nego sa njim u spavaćoj sobi spava.. sve ono što ja ne dozvoljavam, i ona uporno radi tih stvari želi stalno biti sa njim.
Ja nikada nisam spriječavala njihov odnos. Uvijek kada ju je želio vidjeti, dva dana, tri, 5, 7 ja sam normalno dozvoljavala jer vidim da mi to kćerki odgovara...
U periodu kada smo se razvodili (godinu dana) nije plaćao nikakvu alimentaciju, nikada ju nije okupao, oprao kosu, odrezao nokte... nikada nije vodio računa o njoj u smislu higijene, živi tamo u neurednoj kući kada je sa njim... nakon ove situacije sada ja ne znam što da radim.
Kćerkica me pita, zašto ne viđa tatu? Što da joj kažem? Da ju tata ne želi vidjeti? Nisam više pametna, i molim vas da mi pomognete... što da joj govorim.. vidim iz jednog vašeg pisma čitatelju, koji je objavljen na web stranici da predlažete djetetu govoriti istinu? Molim vas savjet.. Lijep pozdrav, Mama D. Poštovana,
Sjećam se tog odgovora. I dalje stojim iza toga.
Čitajući vaše pitanje prvo što mi se nameće kao dio odgovora jest sljedeće: vi sa svojom kćerkicom razvijate svoj odnos, a s obzirom da ona ima tek šest godina za njega ste odgovorni vi. Dužni ste joj osigurati sigurnost i zaštitu. Odgovorni ste omogućiti joj da raste i razvija se (u skladu s vašim materijalnim i drugim mogućnostima). Nadalje odgovorni ste pružiti joj emotivnu toplinu, stimulaciju, vođenje i granice, stabilnost, ali ni u kojem slučaju niste odgovorni za stvaranje, održavanje i sam odnos između nje i njenog oca. (Odgovorni biste bili jedino u smislu da joj zabranjujete viđenje s njim suprotno sudskoj odluci, što kod vas nije slučaj).
Po meni nije potrebno moliti ga da viđa svoje dijete. Što time to isto dijete dobiva? Ponekada je bolje pustiti i adaptirati se na novu situaciju, nego vječito inzistirati na nekim stvarima, koje su, koliko sam shvatila pune stresa, boli, panike, osjećaja krivnje….
Moleći ga da viđa svoje dijete, ispravljajući nerazumijevanje u komunikaciji, trošite dragocjenu energiju koju bi bilo puno bolje iskoristiti za vrijeme provedeno s kćerkom u zabavi, razgovorima, zajedničkim aktivnostima.
Malo me zbunila vaša izjava da mislite da je on dobar otac. Možda je, ali iz vašeg pisma ne iščitavam ništa slično. Nije plaćao alimentaciju, nije ju okupao, odrezao nokte, ne želi ju vidjeti, da ne nabrajam dalje.
„Kćerka me pita, zašto ne viđa tatu? što da joj kažem? da ju tata ne želi vidjeti?“
Upravo tako, umjesto da ga molite i vraćate sebe i dijete u stalno ponavljanje odlazaka i povrataka, što je za malu sigurno stresno, recite joj istinu: „Otac te ne želi vidjeti“. To je njegova odgovornost, a ne vaša. Nemojte izmišljati razloge zašto je tome tako, jer ih vi ne znate, što joj također možete reći.
Umjesto koncentracije na njihov odnos, jednostavno se usmjerite na svoj odnos s njom. Vjerojatno će biti tužna kada joj to kažete i kada on neće dolaziti. To je normalno. Utješite ju, pitajte ju možete li joj vi nekako pomoći i pustite ju da se adaptira na novonastalu situaciju. Trebat će joj vremena. Svojim sigurnim stavom, koji isključuje preispitivanje gdje je on i zašto ne dolazi da ju vidi, uvelike ćete joj pomoći.
Možete joj predložiti da uvedete neki zajednički ritual, koji će biti samo vaš, primjerice odlazak u kazalište ili u kino ili u kupovinu ili….
Usmjerite se na to da joj osigurate: osnovnu njegu, emotivnu toplinu, stimulaciju (učenja i intelektualnog razvoja), vođenje i granice, stabilnost.
Sigurna sam da ste uspješni u tome. Nadam se da sam vam pomogla svojim odgovorom,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener