Beba stara samo 18 mjeseci sklona je samoozljeđivanju

Poštovani! Imam sina starog 1,5 godinu koji je izuzetno sklon samoozljeđivanju. To traje već neko vrijeme, 3-4 mjeseca (nakon što je prohodao). Ukoliko nije po njegovom (npr. ne dobije igračke od starije seke, neki predmet koji on baš sad hoće, kada neće jesti ili bilo što u određenom trenutku), lupa glavom o pod, zid ili bilo što (posebno treba biti oprezan kada ga se nosi, a on hoće mobitel ili nešto – zna lupiti glavom u nazad), unaprijed ili u nazad ili sa zubićima o rub stola. Naravno poslije toga ima suza do mile volje, a i krvi iz usne šupljine. Kada spava u krevetiću odmah nakon buđenja ili u snu zna nekontrolirano lupiti s glavicom (supruga je cijeli krevetić obložila u spužvu). Supruga je cijeli dan s njima i ne sumnjam u njen odgoj. Pružamo im sve što možemo i nismo ih razmazili jer nemamo velika primanja i nismo u mogućnosti kupovati puno igračaka ili im na bilo koji način stalno udovoljavati. Molim vas za savjet što učiniti? Je li to uobičajeno ponašanje za dijete od 18 mjeseci? Hvala unaprijed. Tata G.

 

Kako dijete raste ima sve veću potrebu za istraživanjem okoline i izražavanjem svog JA. Naše “NE” može izazvati ljutnju, protest, bijes pa i samoozljeđivanje. Granice su potrebne kako bi djetetu pokazali ljubav i želju da mu osigurate sigurnu sredinu. Moraju biti to čvršće i jasnije što je dijete mlađe. Granice moraju biti dobro definirane, a roditelj u svojim reakcijama mora biti dosljedan. Kod male djece postavljanje granica često dovodi do napadaja bijesa što može biti popraćeno udaranjem, vikanjem, bacanjem na pod, samoozlijeđivanjem.

Naš je zadatak postaviti jasne granice i biti dosljedan, nagraditi ponašanje koje je poželjno radije nego kažnjavati ponašanje kakvo ne želimo. Ako se napadaj bijesa ipak dogodi treba ga ignorirati, ne uspostavljati kontakt s očima, maknuti dijete iz situacije u kojoj se napadaj bijesa dogodio ako je to moguće. Pokušajte mu preusmjeriti pažnju na nešto drugo i ne popuštajte u vašim zahtjevima. Ako to ipak predugo potraje i nikako ne možete izaći sa djetetom na kraj, preporučujem da se obratiti dječjem psihologu.

Iva Palčić, dr.med, spec.pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

Poliklinika za dječje bolesti Helena

IVA PALČIĆ

dr. med. spec. pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije
Poliklinika za dječje bolesti Helena

Moji odgovori