Adolescentica je depresivna, agresivna i pomalo delikventna

Lijep pozdrav. Ja sam jedna jako zabrinuta mama. Imam kćerku od 17 godina. Sve je počelo prije godinu dana.

shutterstock_1735801265.jpg

U teškoj je depresiji, agresivna je, u ljutnji mi kaže da će se ubiti, nikako ne želi izaći iz sobe, stalno je zatvorena u njoj. Razgovarala sam s njenom prijateljicom i kaže mi da je jako potištena u društvu i čak sam saznala da često pije i da se tuče sa drugima curama! Izgubila je volju za crkvu, vjeru u BOGA, u školi nije baš sve najbolje, svađa se sa profesorima. Pokušala sam je nagovoriti da idemo kod psihologa ali nema šanse da pristane, pa vas molim da mi date savjet koji bi mi pomogo ili barem razlog takvog ponašanja. Hvala puno! M.

Odgovor:

Draga mama,

vjerujem da vam je doista teško nositi se sa problemima koje ima vaša kćer i da treba mnogo hrabrosti, ustrajnosti i energije da zaista pomognete svom djetetu.

Mnogi adolescenti prolaze kroz depresivne epizode (i pri tome doista mislim na niz različitih simptoma koji utječu na sniženo raspoloženje osobe, ugrožavaju njezino funkcioniranje i sposobnost prilagodbe životu društva).

Potreba za odvajanjem i uspostavljanjem sve veće autonomije izlaže adolescente potrebi za proradama različitih doživljaja gubitaka (npr. gubitka sigurnosti koju djeci pružaju roditelji; postupni gubitak djetinjih iluzija o sebi i drugima itd.). Za razliku od depresije kod odraslih osoba, adolescenti depresiju manifestiraju na malo drugačiji način, a uglavnom uključuje sve simptome koje ste vi naveli kod svoje kćerke (bezvoljnost, osjećaj beznadnosti, sniženo samopouzdanje i samopoštovanje, smetnje u ponašanju, zloporaba sredstava ovisnosti, apatija, gubitak zanimanja za prijatelje i druge bliske osobe uz socijalno povlačenje, školski neuspjeh...).

Pažnju bih svakako skrenula na apel vaše kćerke da će se ubiti. Ona očajnički traži pomoć zbog svoje patnje stoga je iznimno važno da njezine riječi shvatite ozbiljno.

Ono što vam mogu savjetovati je da što više razgovarate sa svojom kćerkom, pažljivo je slušate, ne prosuđujete niti osuđujte njezine postupke ili ponašanja. Pružite joj podršku i utjehu, dajte joj do znanja da ste tu za nju, da ćete je uvijek saslušati, utješiti, zagrliti.

Ako ste i sami u nekom periodu života prolazili kroz slične probleme, možete joj ispričati kako ste se vi tada osjećali te što vam je pomoglo da se bolje nosite s problemima. Možete joj reći da možda vaš način nošenja s problemima neće pomoći njoj, ali da sigurno postoji nešto što će i njoj pomoći. Možete joj ukazati na to da postoji niz strategija i načina kako sam sebi pomoći i nositi se s neugodnim emocijama (strahom, tugom, ljutnjom), te da zato postoje stručnjaci koji to znaju i pomažu mladima da sami iznađu svoj način.

Ako vam se kćer ne želi povjeriti niti razgovarati s vama o svemu što je muči, također joj možete skrenuti pažnju na prednosti razgovora s nekim tko joj nije toliko blizak, spreman ju je saslušati i sugerirati kako da se nosi s problemima. Ako i dalje odbija pomoć stručnjaka, budite ustrajni i sami se obratite stručnjaku: možda će vam nakon savjetovanja sa stručnjacima biti lakše procijeniti situaciju i primjereno reagirati.

Osim puno, puno podrške, razgovora, razumijevanja, ljubavi i suosjećanja, svakako vam savjetujem da riječi svoje kćerke shvatite ozbiljno i što prije potražite pomoć stručnjaka. Za sva pitanja i informacije slobodno se obratite u naš Centar Proventus.

Želim vam puno snage i strpljenja.

Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus