Zdrava prehrana u središtu je pozornosti posljednjih desetljeća kada znanstvena istraživanja iz dana u dan dokazuju da je ono što jedemo presudno za održavanje ili poboljšanje našeg zdravlja. Stoga roditelji sve više pažnje posvećuju prehrani svojih mališana, izboru namirnica te organski i ekološki uzgojenoj hrani. No jedno je ponuditi djeci zdravu hranu, a drugo je naučiti ih da ju zavole.

Svima bi nam bilo lakše jesti zdrave namirnice kada bismo se rodili s urođenom preferencijom za zdravo, gorko, trpko, sirovo i slične “problematične” okuse. Svi ljudi jesu programirani da vole određene okuse i to – slatko, slano i eventualno ljuto. No gorko, trpko i kiselo već je malo teže voljeti i probaviti, posebno djeci. A priroda se tako poigrala da je upravo u takve okuse i namirnice stavila najviše vitamina, minerala i vlakana.

Vrlo mali postotak onog što volimo ili ne volimo jesti ima veze s našom genetikom, kaže Elizabeth Phillips, profesorica psihologije sa Sveučilišta u Arizoni, koja je život posvetila istraživanju psihologije okusa. Ono što određuje koje ćemo okuse voljeti a koje nećemo, je prvenstveno povezano s onime s čime su nas hranili naši roditelji, čak i prije no što smo se rodili. Naime, ono što majka jede u trudnoći daje određeni okus amnionskoj tekućini koju fetus guta još dok je u trbuhu, ali preferencije za okuse stvara i majčino mlijeko u kojem se nalazi hrana koju je majka jela dok je dojila bebu i prije uvođenja konkretne krute hrane.

Ova informacija vrlo je važna jer vam daje priliku da od početka trudnoće naviknete dijete na hranu koju želite da jede u budućnosti tijekom intenzivnog rasta i razvoja te kroz cijeli život, a na način da ju i sami počnete konzumirati.

Samo za primjer, istraživanje Garyja Beauchampa, direktora istraživačke institucije Monell Chemical Senses Center iz Philadelphije, dokazalo je kako bebe čije su majke u trudnoći i tijekom dojenja pile sok od mrkve, pokazuju veću sklonost kašicama u kojima su žitarice bile obogaćene mrkvicom, od beba čije majke ih nisu i prije dohrane na taj okus navikle. Drugim riječima, bebe su obožavale mrkvicu jer su je već jele kroz majčino mlijeko.

Važno je znati da kada beba nastavlja jesti hranu čiji okus joj se sviđa u prvih nekoliko godina, njezin osjet okusa se nastavlja razvijati i mijenjati pa se s vremenom kod djeteta taj začarani krug zatvara – ono što dijete voli određuje ono što jede, ali i ono što jede određuje ono što će voljeti jesti cijeli život.

Stoga je odgovor na pitanje iz naslova – da. Dijete se može i treba naučiti, od trenutka začeća, da zavoli zdravu hranu.

 

Izbirljivost oko 2. godine

Često se događa da beba mljacka i s velikim guštom papa sve što ste joj ponudili, a onda oko 2. godine počinju problemi. Naime, otprilike u toj dobi kod neke djece javlja se tzv. neofobija ili odbijanje novih okusa ili nove hrane. Iako činjenica da ne žele probati neke nove zdrave namirnice izluđuje roditelje, s evolucijskog stajališta to je dobra stvar.

Naime, u našoj evolucijskoj povijesti, to je bilo razdoblje u kojem se dijete odvajalo od majke i prestajalo dojiti (oko 3. godine) te se počinjalo samostalno hraniti. Kako bi preživjela, djeca su se klonila gorkih, trpkih i čudnih okusa i morala su biti vrlo skeptična prema novim bobicama, korijenju i drugom jestivom bilju s kojim su se susretala u nomadskom stilu življenja. U divljini, vi ne možete znati je li neka biljka otrovna ili jestiva, pa su se biljke i plodovi koji su mirisali gorko, kiselo ili čudno ili, pak, su imali takav okus, jednostavno izbjegavali. Ta evolucijski uvjetovana skeptičnost prema novoj hrani i dalje je prisutna kod djece, pa ju pokušajte tako i razumjeti.

Namirnice koje u tom smislu najčešće ne prolaze kod mališana su: brokula, kelj pupčar, rotkvice, paprika, kelj, pa čak i špinat i neke vrste čajeva. Znate i po sebi, ako te namirnice niste jeli kada ste imali dvije ili tri godine, vjerojatno ih ne jedete ni danas. A neće ih ni vaša djeca.

 

Kako naučiti dijete da zavoli zdravu hranu?

Prvo morate isto to naučiti sebe, odnosno prevariti svoje okusne bradavice i preferencije za okuse te se prebaciti na hranu koja je zdrava, čak i ako ju baš ne obožavate. Postoje nekoliko dobrih savjeta kako to učiniti.

1. Jedite zdrave namirnice barem dva ili tri mjeseca “u komadu”
Kako bi se neke navike doista promijenile, važno je držati se novih barem 50 dana, a idealno tri mjeseca za redom. Ponavljanje je ključno kako bi se nešto novo naučilo, a to vrijedi i za nov način prehrane. Isto tako, ne odustajte s nuđenjem novih namirnica djetetu. Stručnjaci kažu da je prosječno potrebno djetetu ponuditi neku novu namirnicu 20 puta, prije no što će je doista pojesti bez prigovora.

2. Eksperimentirajte u kuhinji i zamaskirajte gorkost
Kada uvodite gorkaste okuse, zamaskirajte ih s drugim okusima. Znači djetetu (i sebi) nećete ponuditi kelj pupčar kuhan samo u vodi, već ga prelijte nekim finim umakom, zapecite ih u pećnici sa sirom ili složite kao popečke s nekom žitaricom. Isto tako, šećer i sol su okusi koji će najbolje zamaskirati gorčinu u nekoj namirnici, pa ih u početku svakako koristite.

3. Sedam puta za cijeli život
Neke studije su pokazale da su djeca učila zavoljeti kelj pupčar tako da im se u početku servirao preliven topljenim sirom. Nakon sedam spomenutih kalorijskih bombi, osmi puta su pojeli kelj bez sira. Naime, naučili su zavoljeti okus ovog povrća bez dodataka.