Još je drevni rimski povjesničar Plinije u svojim zapisima govorio o korintskoj repi, što se najvjerojatnije odnosilo na korabu. Nepravedno je zapostavljena na našim jelovnicima, a pripremljena na razne načine prava je gastronomska ponuda. Koraba, korabica ili koleraba, zelena ili ljubičasta spade u porodicu kupusnjača te potječe s priobalnog područja sjeverne Europe.

Iako je tipično sezonsko povrće, zahvaljujući velikim hladnjačama na tržišti je nalazimo tijekom čitave godine. Zbog uzgoja u staklenicima i plastenicima, može se nabaviti od ranog proljeća do kasne jeseni, a ponegdje čak i u zimskim mjesecima.

To je izuzetno vrlo ukusno i lako probavljivo povrće, visoke hranjive vrijednosti pa ga stoga vole i djeca. Nerijetko se nađe na dječjem meniju, u obliku juhe ili kašice. Od minerala najviše sadrži kalcija, kalija, magnezija, selena mangana, a od vitamina najprisutniji su vitamin B, C i E. Koraba pospješuje probavu i jača imunitet, poboljšava cirkulaciju krvi, snižava krvni tlak, pomaže kod glavobolje i nesanice, a zbog bogatstva kalcija povoljno djeluje na zube i kosti.

Njezini listovi pravi su izvor minerala, vitamina i ostalih visokovrijednih tvari, stoga listove nemojte bacati već ih sačuvajte i od njih napravite povrtni temeljac za cijelu obitelj. Prilikom kupnje, izaberite glatke korabe, po mogućnosti bez mrlja te s lišćem koje je čvrsto i intezivne boje. Ako želite jesti sirovu korabu, temeljito uklonite stabljike i koru te vlaknasti sloj ispod korabine kože. Sirova koraba se jede s umacima, začinjena octom ili u salati. Mesnati dio povrća možete koristiti poput repe, a lišće kao špinat.

Korabe su najbolje mlade, manje, zimske ispod osam centimetara promjera, a proljetne oko pet centimetara. Najbolje ih je potrošiti nakon kupnje, a obavezno ih čuvajte u perforiranoj plastičnoj vrećici do dva tjedna, ali prije odstranite peteljke i listove.