Za mnogu djecu posjet zubaru je iznimno stresno iskustvo. Senzorsko okruženje, odnosno zvukovi, mirisi i osvjetljenje povezani s kliničkim prostorom, ono su što izaziva povišenu razinu uznemirenosti kod djece.

Ovo se posebno odnosi na djecu s razvojnim poteškoćama koja imaju problema s razumijevanjem nepoznatog kliničkog okruženja. Novo istraživanje koje će uskoro biti objavljeno u časopisu The Journal of Pediatrics istražuje vezu između senzorskog okruženja i razine uznemirenosti kod djece.

Dr. Michele Shapiro iz stomatološkog centra Issie Shapiro Educational Center i njezini kolege sa sveučilišta Hebrew University in Israel proučavali su efekte koje senzorsko okruženje ima na razinu dječje uznemirenosti tijekom njihova dva zasebna posjeta zubaru. Istraživači su promatrali 35 djece između 6 i 11 godina, od kojih je 16 imalo poteškoće u razvoju. Mjerili su razinu dječje uznemirenosti tijekom svakog od dva posjeta, koristeći listu s popisom mogućih reakcija i promatrajući elektro-dermalnu aktivnost (objektivnu mjeru za uznemirenost).

Prvi posjet zubaru uključivao je tipično senzorsko okruženje stomatološke ordinacije, uključujući fluorescentno svijetlo i korištenje zubarske lampe iznad glave pacijenta. Za potrebe drugog posjeta, znanstvenici su kreirali okruženje prihvatljivo djeci, a koje je predstavljalo drugačiji doživljaj stomatološke ordinacije.
Prilagođena ordinacija nije imala zubarsku lampu koja se stavlja pacijentu iznad glave, već je dodana šarena svjetiljka. Zubarski asistent nosio je lampicu na traci za glavu, a koja je svijetlo usmjeravala u djetetova usta. Djeca su tijekom pregleda slušala laganu glazbu te su bila zamotana u tešku vestu koja je stvorila osjećaj zagrljaja na njihovu tijelu. Zubarska stolica također je bila izmjenjena te je proizvodila lagane uspavljujuće vibracije.  

Dr. Shapiro i njezini kolege otkrili su da razine uznemirenosti padaju kod sve djece kada su senzorski faktori bili prilagođeni, odnosno prilikom drugog posjeta zubaru. Trajanje uznemirenosti također je bilo kraće od prosječnih 3.69 minuta palo je na 1.48 minuta kod “zdrave” djece. Kod djece s poremećajima u razvoju, trajanje stanja uznemirenosti palo je za još više – od 23.44 na 9.04 minute.

Istraživači se nadaju da će ova nova metoda imati potencijalnu uporabnu vrijednost u drugim medicinskim ordinacijama i bolnicama. Ova nova metoda mogla bi u budućnosti umanjiti korištenje sedativa ili drugih agresivnijih oblika intervencija kod uplašene djece.