Velik je broj djece koja se osjećaju nemirno ili napeto. Kako bi pomogli takvoj djeci, roditelji od nedavno imaju na raspolaganju nove metode i tehnike do kojih je došla Sonia Lupien s Centra za Studije ljudskog stresa. Tehnike će biti od pomoći roditeljima čija djeca će pomoću njih razviti otpornost na stres.

Metode koje će roditeljima pomoći u radu s djecom kako ističe i sama autorica, na prvi pogled su pomalo dosadne, no najbitnije je da funkcioniraju. Djeca kao i odrasli sve češće u današnjem užurbanom svijetu punom očekivanja doživljavaju stres što ih čini napetima. Važno je da okolina nikad ne ignorira ili negira njihovo ponašanje uzimajući u obzir opće prošireni mit kako se djeca nemaju oko čega zabrinjavati.

Stres itekako utječe i na djecu i njihov razvoj s obzirom da su studije pokazale kako utječe na kasniji razvoj mozga, izaziva glavobolje i probavne smetnje, ali i djeca pod stresom više su izložena virusnim bolestima i prehladama, kao i psihijatrijskim problemima, a kasnije u životu kroničnim oboljenjima, što može skratiti životni vijek.

Najčešći dječji okidači za stres su: nova situacija u kojoj se nalaze, neočekivana situacija, prijetnja egu i osjećaj smanjene kontrole.

Kako bi pomogli djeci koja imaju navedene osjećaje stresa u pojedinim situacijama, stručnjaci su razvili tehnike koje će im dati osjećaj svjesnosti stresa i naučiti ih kako ga kontrolirati. Osjećaj “držanja stvari” pod kontrolom posebno je važan za iznimno napetu djecu, s obzirom da ona imaju strah od straha.

Većina roditelja primjećuje kada s njihovom djecom nešto nije u redu, no uglavnom ne znaju kako im pomoći i nositi se s njihovim problemima. Djeca su najosjetljivija na obiteljsko okruženje koje ih okružuje od 6. do 12. godine. U tom razdoblju djeca se osjećaju vrlo povezano s roditeljima i obitelji, pa je važno da roditelji znaju kako se njihov stres tada vrlo lako prenosi na djecu, jer djeca vrlo lako osjećaju raspoloženja roditelja.

U razdoblju od 12. do 18. godine najvažnije osobe u životu djece postaju prijatelji. Roditelji tada padaju u drugi plan, no važno je da roditelji i dalje ostanu na oprezu i iz prikrajka prate s kim im se djeca druže.

Najvažnija tehnika u suočavanju sa stresom, bilo da je riječ o djetetu ili odrasloj osobi je pronalazak njegova uzroka. “Problem koji se definira napola je riješen problem”, ističe autorica studije. Stoga, vrlo je važno kod suočavanja sa stresom djeci dati izbore i rješenja poput Plana A, Plana B, C, D, E. Tako im se daje do znanja da imaju kontrolu na određenom situacijom, a djeca zbog bujne mašte nikad nemaju probleme sa smišljanjem novih planova. Primjerice, ako je vaše dijete nemirno i potišteno zbog skorog polaska u 1. razred, prije nego počne školska godina odvedite ga u školskog dvorište i igralište kako bi bilo upoznato sa okruženjem. Poznata okolina uvijek pozitivno djeluje na djecu i smanjuje razinu stresa.

No, osim određivanja uzroka stresa, pokušajte ga u potpunosti minimalizirati:

– Uživajte što više u interakciji s ljudima koji su vam dragi i koji vas opuštaju, a neka i vaša djeca čine isto.
– Ako već nemate, nabavite kućnog ljubimca, jer oni su savršen “aparat opuštanja” i dokazano smanjuju hormon stresa. I vjerujte, vaša djeca će uživati!
– Vježbajte, rekreirajte se, upoznajte se s vježbama opuštanja. Vrlo dobro sredstvo opuštanja je i masaža te maženje.
– Ne zaboravite se puno smijati i pjevati te stvorite sretno i opušteno obiteljsko okruženje.