Ovaj se zahvat često izvodi na djeci predškolske dobi, budući da ova deformacija može itekako uzrokovati komplekse već u ranijem djetinjstvu. Što sve trebate znati o zahvatu prije nego što se na njega odlučite, doznali smo od otorinolaringologa Dr. Domagoja Parazajdera.
Postupak zahvata
Operacija korekcije ušiju spada u rutinske zahvate nakon kojih uglavnom nije potrebno zadržavanje u bolnici na promatranju, objašnjava Parazajder.
„Operacija započinje rezom u brazdi iza uške, nakon čega se prerežu ligamenti/mišići koji se hvataju za stražnju stranu uške, te se, ovisno o vrsti i opsegu deformacije, pristupa na hrksavicu uške koja se rekonstruira (postoji više opisanih tehnika rekonstrukcije) i fiksira šavovima u željenom položaju. Nakon toga slijedi šivanje rane te prevoj. Kod previjanja se pazi da uške budu pritisnute uz glavu kako ne bi došlo do popuštanja šavova prije zarastanja rane. Sama operacija u prosjeku traje 1-2 sata (pola sata do sat po uhu). Operacija se obavlja kao dnevna kirurgija, pacijent može napustiti bolnicu nakon učinjenog zahvata, ukoliko je operacija učinjena pod lokalnom anestezijom obično oko sat vremena nakon zahvata, a ukoliko je operacija izvršena u općoj anesteziji, mora proći period razbuđivanja koji obično traje nekoliko sati te se nakon procjene da je s pacijentom sve u redu može učiniti otpust.“
Ova se vrsta zahvata može izvoditi pod općom, ali i lokalnom anestezijom (što znači da pacijent nakon zahvata može ići kući). Međutim, operacija se pod lokalnom anestezijom ne izvodi na djeci mlađoj od 12 – 14 godina.
Na što pripaziti nakon izvođenja zahvata?
Iako se radi o rutinskoj operaciji, postoji nekoliko stvari na koje bi pacijent trebao znati po izlasku iz bolnice, a tiču se tretiranja operiranog područja.
„Prvo previjanje nakon operacije najčešće se vrši nakon dva dana, nakon toga svaka 2-3 dana do vađenja kožnih šavova (obično deseti dan po operaciji). Nakon vađenja šavova preporuča se nošenje elastične trake oko glave; 1-2 tjedna stalno, te potom još dva tjedna kod spavanja. Poslije zahvata se preporučuje mirovanje kroz nekoliko dana, redovita hidracija te uzimanje preporučenih lijekova (analgetik, antibiotik).“
Kada se djeca mogu podvrgnuti otoplastici?
Dr. Parazajder kaže kako je najranija preporučena dob za obavljanje zahvata otoplastike – navršenih 6 godina života. Formiranje uške u ovom je razdoblju već završeno, te zahvat neće imati utjecaja na rast uha.
Samu dijagnostiku odstojećih ušiju moguće je postaviti već nakon navršene prve godine života. U Hrvatskim bolnicama HZZO pokriva troškove zahvata kod djece, do navršene 18-e godine života.
Moguće komplikacije
Dr. Parazajder objašnjava kako se svake godine velik broj roditelja i djece odlučuje za ovu vrstu zahvata, budući da je riječ o rutinskom zahvatu te ne postoje nikakve značajnije opasnosti. Komplikacije koje mogu pratiti zahvat uglavnom su one standardne, od kojih rizik postoji pri svakoj operaciji.
„One uključuju komplikacije anestezije, alergijske reakcije na lijekove, pojavu hematoma ili infekcije nakon zahvata ili produljenog zaraštanja rane. Dugoročno (najčešće 4-6 tjedana po operaciji), postoji opasnost od preranog popuštanja šavova te manjeg ili većeg povrata uha kada je potrebno učiniti reoperaciju.“