Mokrenje u krevet i nije neka novost posebno kada je riječ o maloj djeci. No, kada je riječ o školarcima od kojih su neki već i tinejdžeri tada stvar već postaje malo ozbiljnija. Mokrenje u krevet kod starije djece češća je pojava nego što mislimo, tema je to s kojom se suočavaju brojni roditelji, ali i prirodan segment u razvoju djece. Međutim, roditelji o ovom problemu nevoljko govore, posebno kada je riječ o većoj djeci.

Službeni medicinski termin ove bolesti je enureza. Enureza je nekontrolirano, mokrenje bez utjecaja volje, djece starije od pet godina za vrijeme sna u krevetu (bez organske bolesti). Enureza je česta pojava kod djece. Prema podacima naših pedijatara enureza je zabilježena u 20 posto petogodišnjaka, 10 posto desetogodišnjaka i 2 posto petnaestogodišnjaka.

Enureze kod djece između 5 i 10 godina mogu biti uzrokovane smanjenim kapacitetom mjehura, dugog i tvrdog spavanja, nedovoljno razvijenog alarmnog sustava u tijelu koje signalizira napunjenost mjehura mokraćom. Tako uzrokovane enureze obično iščezavaju porastom mjehura i osposobljavanjem prirodnog alarma koji javlja potrebu mokrenja.

Ovo stanje često se naziva i “tihim medicinskim slučajem” o kojem nitko ne voli razgovarati i smatra se društveno neprihvatljivim. Prvenstveno, roditelji trebaju znati da ako njihova djeca za koju se smatra da su prerasla tu dob, mokre u krevet, nisu učinili ništa loše ili pogrešno i to je stanje koje djeca jednostavno nisu u stanju kontrolirati.

Zato je važno, ako se to događa vašoj djeci, da svoju frustraciju ne pokazujete pred njima. Nemojte im pokazivati koliko ste očajni zbog toga što se događa i ni pod koju cijenu nemojte ih kažnjavati jer su se pomokrili u krevet. Dajte im do znanja da nisu sami u problemima s kojima se suočavaju i ne stavljajte im još veći osjećaj krivnje ili srama nego što ga već i sami vjerojatno osjećaju.
 

Što roditelji mogu učiniti?

– posjetite liječnika kako bi dobili ispravnu dijagnozu i otklonili sumnje na eventualne organske bolesti
– razgovarajte s djecom
– budite strpljivi i ne okrivljujte dijete
– ne pokazujte frustracije pred djetetom
– posegnite za noćnim buđenjima i alarmima
– pokušajte s alternativnom medicinom

Kako bi pokušali spriječiti ovaj poremećaj roditelji najčešće pokušavaju sve – od lijekova, kiropraktičara, akupunktura, vježba za povećanje mjehura, buđenja usred noći, te raznih alarma. No, vrlo često ništa od toga ne pomaže, jer djeca s poremećajem mokrenja najčešće spavaju dubokim snom pa alarme i buđenja najčešće ni ne čuju.

Velika briga roditelja za djecu s ovakvom bolešću je na njihovom emocionalnom odnosno psihičkom zdravlju. Djeca su uglavnom zatvorena u sebe, osjećaju sram i teško govore o utjecaju problema na društveno i emocionalno ponašanje te imaju i smanjenu razinu samopouzdanja.

Većina djece koja pati od mokrenja u krevet najčešće ne pati ni od medicinskih ni emocionalnih problema. Najčešće imaju manje mjehure koji jednostavno ne mogu izdržati noć u kombinaciji s činjenicom da spavaju izrazito dubokim snom, te ih podražaj punog mjehura jednostavno ne može probuditi.

No, enurezu može, među ostalim, izazvati hrkanje, kratkotrajan prestanak disanja ničim prouzrokovan (apneja), disanje kroz usta (u nekim slučajevima uspješan tretman teškoća u disanju može iskorijeniti istodobno nekontrolirano mokrenje), učestala oboljenja uha i sinusa, suho grlo, a uzroci mogu biti i nasljedni. Ako su roditelji u mladosti bili enuretični tijekom noći, dijete ima 80 posto šansi da se nađe u takvoj skupini.

Ako se razvije ovakvo stanje, svakako treba posjetiti liječnika kako bi se odbacili eventualni problemi s bubrezima. Djeca koja odjednom razviju ovakvo stanje također možda imaju problema s dijabetesom ili infekcijom urinarnog trakta.

Kako bi riješilo noćno nekontrolirano mokrenje u krevet, najčešće je rješenje buđenje tijekom noći alarmom kako bi dijete kad se probudi razvilo svijest o osjećaju punog mjehura. Buđenje tijekom noći uz pomoć alarma može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci dok dijete ne stekne samostalnost.

Kod izlječenja ključno je strpljenje djece, a posebno roditelja, kojima ovaj poremećaj pada jednako teško, ako ne i teže nego djeci. Nikad se nemojte naljutiti na dijete jer sigurno to nije učinilo namjerno, a ono se osjeća jednako loše kao i vi.