Oftalmolozi danas znaju da se u najvećem broju slučajeva radi o takozvanoj genetski naslijeđenoj miopiji te da se ona češće javlja u djevojčica. Ako se kratkovidnost u dječjoj dobi pojavljivala u obitelji samo jednog roditelja u prošlim generacijama, postoji velika šansa da će se ponoviti i kod najmlađeg člana obitelji.
Genetski naslijeđena dječja kratkovidnost javlja se u bilo kojoj dobi do 17. godine. Ako je samo jedan roditelj imao dječju kratkovidnost, šanse da će je imati i njegovo ili njezino dijete su 43%. Ako ni jedan roditelj ne dolazi iz obitelji nasljeđivane kratkovidnosti, šanse padaju na 12%.
Kratkovidni mališani jasno vide predmete koji se nalaze blizu njihovih očiju, dok su im oni udaljeni uglavnom neizoštreni i mutni. Kod vrlo male djece teško je detektirati kratkovidnost uglavnom zato što oni ne znaju kako bi trebali ispravno vidjeti, niti znaju verbalizirati da nešto ne vide. Osim toga, pregled kod oftalmologa nije dio obavezne pedijatrijske skrbi, niti se prakticira kod male djece sve do polaska u školu. Stručnjaku će se mala djeca uputiti samo ako roditelji primijete da nešto s djetetovim vidom nije u redu.
Ako ste i sami naslijedili kratkovidnost u dječjoj dobi, svakako odvedite dijete na jedan rutinski pregled kod oftalmologa čak i ako još nije napunilo dvije godine. Zašto je to važno? Zato što ranim otkrivanjem kratkovidnosti možete puno učiniti da se uspori povećanje dioptrije, možete pomoći svome djetetu da jasnije i bolje vidi, izbjeći glavobolje i nervozu, a donosimo vam i neke najnovije spoznaje s područja dječje oftalmologije koje će vam dati bolji uvid u ovo stanje. Osim kratkovidnosti, kod djece od 1 do 2 godine starosti javljaju se i dalekovidnost, strabizam, katarakti i sl.
Kako otkriti je li dijete kratkovidno?
Roditelji će vrlo teško kod djece mlađe od dvije godine primijetiti da ono ne vidi dobro. Klinci su zabavni i smiješni u toj dobi, rade razne grimase, žmirkaju, škilje i trljaju okice, no rijetko to povezujemo s time da možda dobro ne vide svijet oko sebe. Kao što smo već spomenuli, dijete se neće samo znati požaliti da nešto ne vidi. Zato se i događa da se kratkovidnost kod djece dijagnosticira tek kad krenu u školu i ne vide na ploču. To znači da gotovo šest godina žive u svijetu kojeg ne vide kako treba, da im nije na vrijeme pružena prilika da se dioptrija korigira i uspore daljnja iskrivljenja.
Kako onda prepoznati kratkovidnost? Kada pokazujete djetetu nešto u daljini, a ono nikada, bez obzira što se radi o različitim situacijama, ne pokazuje interes za to što mu pokazujete (npr. životinju u daljini, vlak i slično), moguće je da je to zato što umjesto jasnog predmeta ono vidi samo nejasnu mrlju.
Možda možete testirati dijete i tako da se jedan od omiljenih članova obitelji udalji od djeteta i potom mu se počne iz nenadanog smjera približavati. Ako ga dijete odmah primijeti pokazat će to nekom reakcijom. Ako ga ne vidi dok se skroz ne približi, to može biti znak kratkovidnosti.
Kako izgleda pregled kod oftalmologa?
Oftalmolog će koristiti instrumente kojima će prvo provjeriti zdravlje i položaj očnih jabučica. Nakon toga testirat će oštrinu vida prepoznavanjem znakova. Kad je dioptrija u pitanju koristi se pretraga zvana skijaskopija kojom se utvrđuje veličina dioptrije i kod najmanje djece. Kako bi dijete dobilo naočale s optimalnom dioptrijom, liječnik će testirati nekoliko različitih leća.
Kako obično reagiraju djeca?
Iskustva roditelja uglavnom su pozitivna. Dijete koje dobije naočalice zadovoljno je i sretno što napokon vidi jasno i izoštreno. Taj novi, jasniji svijet koji odjednom vide itekako će ih zainteresirati, pa neće pružati otpor prema naočalama.
Naravno, u trenutcima frustracije dijete bi naočale moglo skinuti, pa čak i baciti kao i bilo koji drugi dio odjeća ili opreme sa sebe. Važno je dijete od prvog dana naučiti da bude pažljivo prema naočalama i da ih uvijek donese roditelju koji će ih spremiti na sigurno.
Možda je bolje da ne nosi naočale kako bi se vid ojačao prirodnim putem?
Ovo vjerovanje je netočno. Oči se neće same istrenirati da bolje vide, niti naočale oči čine "lijenima". Ova logika proizlazi iz nepoznavanja funkcije očiju, a i sve su studije potvrdile da će upravo kratkovidnost značajno napredovati i pogoršavati se ukoliko to ne usporimo ili spriječimo naočalama ili lećama.
Puno čitanja pogoršava vid?
Ovo je još jedan mit koji nije potkrijepljen ni jednom studijom. Ako s djetetom čitate slikovnice i učite slova i čitanje, to mu neće pogoršati vid ili uzrokovati kratkovidnost.
Što može pomoći u prevenciji i usporavanju kratkovidnosti?
Boravak na otvorenom! Samo 1 do 2 sata dnevno na svježem zraku i u igri na otvorenom. Svaki dodatni sat na otvorenom u tjednu, znači 2% poboljšanja u smislu sprječavanja napredovanja kratkovidnosti. Znanstvenici nisu sigurni zašto je to tako. Da li pomaže prirodno svijetlo, fokusiranje udaljenih predmeta, UV zrake ili periferni vid? Ono što je sigurno je da što više vremena provodite s djetetom vani, bolje ga i više štitite od razvoja ili pogoršanja kratkovidnosti. Djeca koja provode 14 sati ili više tjedno na otvorenom, imaju puno manju šansu razviti kratkovidnost bez obzira na genetske predispozicije.