Kako pomoći djetetu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem?

Sva djeca povremeno osjećaju strahove, iracionalne ili opravdane, ali djeca s opsesivno–kompulzivnim poremećajem brigu osjećaju neprestano, a taj ih osjećaj tjera na ponavljajuća ponašanja.

pranje ruku_pixabay

Oboljeli od ovog poremećaja ne mogu kontrolirati svoje radnje i ponekad trebaju stručnu pomoć. Razumijevanje i prihvaćanje početak je rješavanja problema.

Što je opsesivno–kompulzivni poremećaj?

Opsesivno–kompulzivni poremećaj (OKP) vrsta je anksioznog poremećaja u kojem se oboljela djeca neprestano opterećuju da je nešto krivo, opasno, prljavo ili posloženo krivim redoslijedom.

Oboljela se djeca ponekad pribojavaju da će nešto izgubiti pa započinju prikupljati predmete koji drugima ne predstavljaju nikakvu vrijednost, ali njima su potrebni, kao npr. plastične boce, staklenke od džemova, kartonske ambalaže i dr. Najkarakterističniji simptom OKP-a svakako je djetetova snažna potreba da neku radnju ponavlja više puta, najčešće jasnim i logičnim redoslijedom. Neka će djeca osjećati kako pri zatvaranju vrata kvaku moraju dodirnuti točno tri ili deset puta, s lijevom ili desnom rukom, a najčešće je riječ o parnom broju dodira i jednakoj zastupljenosti jedne i druge ruke.

Djeca osjetljiva na nečistoću nekontrolirano će prati ruke ili će prostorije u kojima borave održavati gotovo sterilnima. Izbjegavat će unošenje neočišćenih ili neprovjerenih predmeta u stan odnosno sobu i svaki oblik prljavštine plašit će ih ili će im stvarati osjećaj mučnine.

Simetrija je važna nekoj djeci oboljeloj od OKP-a pa će u stanu preslagivati predmete koji, prema njihovom mišljenju, nisu postavljeni u skladan i odgovarajuć odnos.

Genetski uvjetovan poremećaj

Znanstvenici ne znaju točan uzrok ovog poremećaja, ali brojna su istraživanja polučila kako je riječ o blokadi neurotransmitera serotonina koji prenosi signale do mozga. Kad je razina serotonina blokirana, mozak aktivira „lažni alarm“ koji krivo interpretira dobivene informacije i djetetu šalje poruke o opasnosti te uzrokuje iracionalnu brigu.

Znanost je pak uspjela dokazati kako je OKP genetski poremećaj koji se prenosi u obitelji i često će ga imati dijete, ako su ga imali majka ili otac. Nije nužno da će svako dijete, čiji je roditelj imao simptome, i samo dobiti iste jer ponekad su izroci poremećaja izazvani stresnom situacijom poput smrti voljene osobe, promjene okoline ili drugim događajem s kojim se dijete ne zna nositi.

Kako ga prepoznati i pomoći djetetu?

Iznimno je važno da roditelj razumije da ovakvo ponašanje nije nešto što dijete čini svojevoljno niti ga je moguće zasustaviti trudom i autosugestijom.

Riječ je o stvarnom poremećaju koji zahtjeva valjani tretman na nekoliko razina. Poremećaj najčešće pogađa djecu od 7 do 12 godina jer se u toj dobi djeca počinju suočavati s prijateljstvima, svađama, međusobnim natjecanjima i stresom u društvu i školi. Ponekad ga je teško prepoznati jer su ga djeca itekako svjesna i pokušavaju ga što je više moguće skrivati zato što osjećaju sram.

Djeca se osjećaju jako neugodno i ponekad misle da su poludjeli jer se pretjerano brinu o bolestima, mikrobima ili neprestano ponavljaju određene radnje. Ako pokušaju kontrolirati ponašanje, napetost raste i postaje im gotovo nepodnošljivo. Svako ispunjavanje iracionalne naredbe koju im mozak šalje, olakšava njihovu napetost do slijedećeg trenutka u kojemu se moraju suočiti s OKP-om.

Neki vam znakovi mogu otkriti ponaša li se vaše dijete opsesivno – kompulzivno:

  • Ruke su mu suhe i nadražene zbog pretjeranog pranja
  • Potrošnja sapuna i upotreba ručnika je povećana
  • Povećana količina prljavog veša (koji uopće nije prljav)
  • Zahtjevanje da vi i članovi obitelji ponavljate određene rečenice ili radnje zajedno s djetetom
  • Konstantan strah od bolesti
  • Strah od smrti, loših događaja i provjeravanje tjelesnih reakcija (briga oko limfnih čvorova, pulsa, znojenja i sl.)
  • Uništeni papiri u bilježnici zbog stalnog brisanja gumicom i prepravljanja.

OKP jedan je od najčešćih psihičkih poremećaja kod djece i nije razlog za preveliku brigu. Ako primjetite da dijete ima neki od navedenih simptoma i opetovano ga ponavlja, porazgovarajte s njim na način da ga pitate muči li ga nešto i boji li se nečega.

Pitajte ga da vam objasni što to točno treba napraviti da bi se umirio i dajte mu do znanja da nije nenormalan već samo zbunjen.

Svakako porazgovarajte s dječjim psihologom jer OKP se liječi kognitivno-bihevioralnom terapijom dok se kod težih slučajeva moraju uvesti i lijekovi. Liječenje je orijentirano na djetetovo suočavanje sa strahom ili opsesijom te polagano odvikavanje od istih. Djeca najčešće prerastu opsesivno – kompulzivno ponašanje i kasnije u životu s njim nemaju problema, no pravovremeno uočavanje simptoma ključ je uspješnog liječenja.