Dijete s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti može imati teškoće u odnosima s članovima obitelji. Često se događa da su roditelji već “sve” metode isprobali, osjećaju se neuspješnima i umornima. Čak i u najbrižnijim obiteljima s hiperaktivnim djetetom, međusobni odnosi često su opterećeni napetošću.

Jedan od primarnih problema u odnosu roditelj – hiperaktivno dijete jest sukob vezan uz neposluh koji može biti posljedica nepažnje, ali i roditeljskog nerazumijevanja. Uz komunikacijske probleme, hiperaktivno dijete često razvija osjećaj nepravde, tj. osjećaj da ga se tretira po pravilima koja doživljava kao nepravedna te prekomjerno ograničavajuća zbog nakupljenog stresa, srdžbe i osjećaja bespomoćnosti.

Roditelji često na djetetovo ponašanje reagiraju ljutito i neprimjereno, što za posljedicu ima još veći prkos djeteta koji rezultira sve strožim roditeljskim komentarima, odbacivanjem, kaznama. Stvara se zatvoreni krug koji rezultira neprekidnim svađama, borbama ili nagovaranjem i “podmićivanjem” djeteta.

Stalno pričanje, buka, uništavanje stvari u kući, skakanje, česti pozivi u školu, bilo zbog neprimjerenog ponašanja ili zbog loših ocjena, vrlo su česti scenarij obitelji u kojoj odrasta hiperaktivno dijete. Ponekad i same roditelje izbjegava šira obitelj ili prijatelji, jer ih se zbog ponašanja njihova djeteta ne poziva na razna društvena okupljanja i događaje.

 

Osjećaj bespomoćnosti

Mnogi roditelji hiperaktivnog djeteta imaju kronični osjećaj nesposobnosti, nesigurnosti i stresa, uz osjećaj beznađa i bespomoćnosti koji dominira u odnosu s djetetom. Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi, skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim, nazvati ga napadom na njihov autoritet, inatom ili sl. i onda, iz takvog stava, reagiraju neprimjerenim metodama kao što je vikanje, vrijeđanje ili batine. S druge strane, neki roditelji djetetovo ponašanje procjenjuju kroz vlastitu krivnju, kao nešto za što su isključivo oni odgovorni, pa se počinju osjećati loše, ponekad pretjerano popuštaju djetetu i ne postavljaju granice.
Problem krivnje i odgovornosti, kao i sam poremećaj, vrlo su često izvor sukoba, ne samo između roditelja i djeteta, nego i između roditelja.

 

Tekst preuzet iz knjige “Hiperaktivno dijete”
Izdavač: Grad Zagreb, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Autorice: Jadranka Luca-Mrđen, prof. i Sena Puhovski, prof.
                

Izvor: Moj vrtić – priručnik za sretnije odrastanje