U redu je povremeno oraspoložiti potišteno dijete čokoladicom ili sladoledom, ali ako dijete jede više kada se osjeća tužno, ljuto ili uznemireno, moguće je da je u pitanju takozvano emocionalno prejedanje. Laički rečeno emocionalno prejedanje je tješenje samog sebe hranom, odnosno "liječenje" neugodnog osjećaja trenutnim zadovoljstvom u obliku zadovoljavanja osjeta okusa.
Stručnjaci u Norveškoj proučavali su djecu školske dobi koja imaju tendenciju brzo se utješiti slatkišima i hranom te su otkrili kako takva djeca imaju roditelje koji rade upravo to - tješe ih hranom.
"Ovdje postoji rizik jer kada se emocionalno prejedamo, obično posežemo za kalorijski bogatom hranom koju inače ne jedemo često, a zbog koje se osjećamo dobro", rezultate istraživanja prokomentirao je dr. Jaime Taylor. Nije bio iznenađen da roditelji nehotice potiču tu nezdravu naviku kod svoje djece.
"Ako se djeca lako i brzo utješe hranom, mi ih tada češće i hranimo ako im to pomaže da se osjećaju bolje, odnosno ako se djeca osjećaju bolje i mi se osjećamo bolje. Ako ih tješimo hranom kao malu djecu, ne iznenađuje da će i kasnije, kao tinejdžeri i odrasli to nastaviti raditi kad se osjećaju loše", objašnjava dalje dr. Taylor.
Emocionalno prejedanje u djetinjstvu put je do kroničnih bolesti
S obzirom na to da je emocionalno prejedanje često povezano s nezdravom hranom i da se najčešće tješimo slatkišima, pizzom i drugim kalorijskim bombama, dugoročno smo pod rizikom prekomjerne težine i pretilosti, a time razvijamo rizik za kronična oboljenja poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka ili gihta.
Kronične bolesti pak dovode do rizika od srčanog ili moždanog udara, zatajenja srca i krvožilnog sustava i drugih po život opasnih stanja.
Emocionalno prejedanje može dovesti također i do raznih psiho-emocionalnih poremećaja, poput poremećaja u prehrani (bulimije ili anoreksije).
Što ponuditi umjesto hrane kao utjehu?
Dr. Taylor savjetuje roditeljima da umjesto nuđenja hrane u situacijama kad se dijete ne osjeća emocionalno najbolje, ponude neku zajedničku aktivnost - šetnju, odlazak u park, igranje društvene igre, zajedničko obavljanje kućanskih poslova, zajednički odlazak u posjetu obiteljskim prijateljima i slično. Ponekad će biti dovoljno samo s djetetom leći, maziti ga, pustiti neku muziku, razgovarati ili duboko disati u tišini.
Na taj način učimo djecu snositi se s neugodnim osjećajima i stanjima na zdraviji način. Dobro je da djeca osjete emocije poput tuge, nedostajanja, bijesa, frustracije, jer ti osjećaji pratit će ih cijeli život. Važno je samo naučiti kako ih pustiti kroz sebe. Rješenje nikako nije instantno skretanje pažnje s neugodne emocije slatkišima ili hamburgerom.
Ono što je dobro je da i roditelji na taj način uče prepoznati neugodne emocije kod sebe.
"Najvažniji posao roditelja u odgoju djece je modelirati ponašanja i navike u svim aspektima života i nadati se da će ih djeca usvojiti. Stoga je važno pokazati im da postoje i druge tehnike snošenja s emocijama osim jedenja", objašnjava dr. Taylor.
A što je s prejedanjem u sretnim situacijama i na proslavama?
Emocionalno prejedanje ne događa se samo kad se osjećamo loše, već i kad smo sretni i kad slavimo neka važna događanja u obitelji. No i u takvim prilikama najvažnije je vježbati umjerenost. Uživanje u tortama, kolačima, mesu, kruhu i drugoj slavljeničkoj hrani dio je naše kulture i tradicije, ali umjerenost treba postojati, odnosno treba imati svijest o tome da se na taj način gostimo povremeno i dok se doista slavi nešto veliko i važno za obitelj.