Reumatska stanja podrazumijevaju niz zdravstvenih problema, kojima su zajednički bolovi u kostima, zglobovima i mišićima, te poteškoće pri hodanju. Budući da je riječ o upalnom procesu, bolovi su popraćeni oticanjem zglobova. Artritis je jedna od čestih bolesti koja može biti kronična (i koja se javlja tijekom cijelog života) ali i kratkotrajna smetnja koja često potraje nekoliko mjeseci.
Reuma najčešće pogađa koljena, stopala ili zglobove na rukama. Do danas nije utvrđeno što dovodi do reumatskih poremećaja – poznato je tek da se bolest može naslijediti, no isto tako i da se ne radi o klasičnoj nasljednoj bolesti.
Juvenilni reumatoidni artritis – kako ga prepoznati?
Najčešći oblik reumatskog oboljenja kod djece je juvenilni reumatoidni artritis. Stanje je karakterizirano otečenim zglobovima kod djece mlađe od 16 godina. Riječ je o autoimunoj bolesti kojoj uzrok još uvijek nije poznat.
Ovaj je oblik artritisa moguće prepoznati u ranoj fazi. Karakterizira ga ukočenost zglobova (koja je najizraženija ujutro, nakon što je tijelo bilo u stanju mirovanja tijekom sna), potom bol i oticanje zglobova, gubitak težine, te povišena tjelesna temperatura koja traje dulje vrijeme. Neki od popratnih simptoma mogu biti i osip (uglavnom na torzu), crvenilo očiju, te kronični umor i malaksalost. Kod male djece ponekad je dosta teško odrediti radi li se o artritisu, budući da djeca prije druge godine života nisu još dovoljno razvila motoričke funkcije i teško je procijeniti je li dijete još nesigurno na svojim nogama ili se tu radi o šepanju koje može upućivati na kroničnu bolest. Univerzalan test otkrivanja bolesti zasada ne postoji. Potrebno je najprije isključiti sve bolesti koje se mogu dokazati a uzrokuju slične simptome. To se najčešće radi uvidom u kompletnu krvnu sliku mališana, magnetskom rezonancom kostiju ili pretragama koštane srži (koji automatski isključuju teške bolesti poput leukemije).
Postoji li lijek i kako olakšati djetetu tegobe?
Liječenje juvenilnog reumatoidnog artritisa spaja dva pristupa – lijekove i fizičku aktivnost (fizikalnu terapiju). Lijekovi moraju biti prilagođeni tipu artritisa koji je dijagnosticiran.Terapija može ublažiti bol, reducirati otečenost zglobova, te spriječiti daljnja oštećenja koja bolest uzrokuje. U nekim je slučajevima potreban i kirurški zahvati koji će reducirati upalu i na dulje vrijeme ublažiti bolove.
Iako je normalno da za vrijeme jakih bolova dijete želi mirovati, u slučaju reumatoidnog artritisa trebalo bi ga se poticati na tjelovježbu ili barem lagano kretanje. Veoma je važno održati tonus mišića, kako bi se smanjilo opterećenje koje težina tijela vrši na zglobove, a samim time i otečenost će se javljati rjeđe. Iako lijekovi i terapija ne mogu izliječiti stanje, kod slučajeva dječjeg artritisa nije neobično da se simptomi sami od sebe povuku za nekoliko godina (prije ulaska u pubertet) ili već nakon nekoliko mjeseci.