Djeca i kontaktni sportovi

Termin kontaktni sport koristi se u medicinskoj terminologiji i pri opisu natjecateljskih aktivnosti u kojima sportaši dolaze u fizički kontakt.

5329b5fd60b88

Među kontaktne sportove spadaju nogomet, košarka, rukomet, hokej i slični timski sportovi. Neki su grublji, neki malo manje grubi, ali u svima je cilj zajedničkom igrom pobijediti suprotni tim. Ovi sportovi vrlo su popularni i daje im se najveća medijska pozornost, pa stoga ne čudi da ih dječaci i djevojčice diljem svijeta najviše vole i žele trenirati u klubovima.

Ako ste u fazi odluke da li upisati dijete u sportski klub gdje će trenirati kontaktni sport, donosimo neke važne činjenice i najnovija saznanja o prednostima i manama ove aktivnosti za dječji sveopći razvoj.

Najveća briga roditelja svodi se na eventualne ozljede koje u ovom sportu dijete može zadobiti. Naime, uopće nema dileme da će se dijete sigurno dobro zabavljati s vršnjacima, družiti, učiti timskom radu i biti aktivno. To su ujedno i pozitivne strane bavljenja bilo kojim sportom. Međutim, ništa od toga neće ublažiti činjenicu da kontaktni sport znači ponekad vrlo grubu interakciju s drugim igračima, koja može uzrokovati negativne zdravstvene posljedice po dijete. Ozljede mogu biti trajne, mogu ostati neotkrivene i općenito zadati djetetu, čije je tijelo u razvoju, mnoge probleme.

Tipične brige svode se na opasne ozljede kostiju, ligamenata i tetiva, ali i na potres mozga.

Stoga bi bilo dobro da napravite inicijalnu procjenu kod liječnika opće prakse koji je ujedno i specijalist sportske medicine. Važno je da liječnik utvrdi je li bilo kakvih ozljeda u prošlosti, osobito potresa mozga. Liječnik će dijete pregledati i dati svoj savjet i procjenu ovisno o djetetovim fizičkim predispozicijama.

Primjerice, ako je dijete mršavo i niže od vršnjaka, ako je imalo već nekoliko istegnuća ligamenata ili lomova kostiju, možda ne bi bilo pametno da trenira rukomet. To naravno ovisi i o timu u kojem će igrati. Ako svi budu veći i jači od njega, igra će biti intenzivnija i snažnija i pitanje je hoće li vaše dijete to moći pratiti.

Ako je bilo više ozljeda ili potresa mozga u prošlosti, kontaktni sport možda nije najbolje rješenje za vaše dijete.

Ako je dijete na nekakvim lijekovima ili boluje od neke kronične bolesti, to također mogu biti opravdani razlozi za odustajanje od kontaktnog sporta.

Nakon liječničkog pregleda, potrebno se raspitati o klubovima i pokušati odabrati onaj koji ima najbolje sportske pedagoge i to bez obzira radi li se o amaterskom ili profesionalnom klubu. Osoba koja će trenirati vaše dijete, ujedno će ga odgajati za mnoge vještine u životu i usađivati mu mnoge pozitivne vrijednosti koje će dijete primjenjivati u sportu, ali i na drugim poljima života. Stoga treba tražiti sportsko vodstvo koje je realno, koje će paziti na individualne mogućnosti i potrebe vašeg djeteta i ujedno biti pravedno i trenirati djecu u pravom sportskom duhu - s poštovanjem, ali poticajno i ispravno.

Ovaj dio možda će biti teško do kraja ispuniti, jer djeca obično žele trenirati u klubu u kojem treniraju njihovi prijatelji. Možda više radi društva, a manje radi postizanja vrhunskih sportskih rezultata. I to je u redu, ali svakako osobno posjetite trenere i voditelje kluba jer ćete tako dobiti najbolji dojam o tome tko su ljudi koji će dva ili tri puta tjedno preuzeti vaše dijete u svoje ruke.

Kada imate vremena, pokušajte i prisustvovati samom treningu, jer ćete tako također dobiti dojam o tome kako se vaše dijete snalazi u kontaktnom sportu.

Ako se odlučite na kontaktni sport i upišete svoje dijete, znajte da će ono naučiti i dobiti barem šest vrlo važnih osobnih i životnih vještina te vrijednosti: drugarstvo, učenje kroz grupnu dinamiku, razvoj raznih fizičkih vještina, prijateljstva za cijeli život, vježbanje i zabavu. Ukratko, bavljenje kontaktnim sportom djetetu će pružiti priliku za učenje vještina za cijeli život. Osim što mogu naučiti kako biti dobri sportaši, djeca kroz bavljenjem sportom mogu naučiti kako biti dobri ljudi.

Kada treninzi krenu, dijete će prvo naučiti kako slušati i poštivati trenera (autoritet). Nakon njega, naučit će slušati kapetana momčadi. Naučit će kako održavati ravnotežu, koordinaciju i kondiciju, kako se obraniti u raznim opasnim ili manje opasnim situacijama u igri. Naučit će ponešto i o strpljenju, da nisu središte univerzuma i da će u životu biti onih koji su talentiraniji, ali ne i nedostižni u onome što rade. Naučit će funkcionirati u timu, da je važno biti točan i precizan, održati obećanje. Naučit će biti odgovorni za svoje postupke koji će nesumnjivo pogađati i druge članove njihova tima. Odgovornost koju će naučiti odnosi se i na odgovorno ponašanje prema vlastitu tijelu. U praksi to znači da će paziti na zdravlje, kondiciju i formu. Isto tako, pazit će da ne ozlijedi druge i imati više poštovanja i odgovornosti prema tuđem tijelu i integritetu. Naučit će poštivati pravila, ispoštovati kaznu, što je fair play i kako pošteno igrati u životu. Postat će organiziraniji i bolje paziti na svoje stvari, posebno sportsku opremu koja im je nužna za njihov sport.

Ako se i nakon svih ovih prednosti bavljenja timskim i kontaktnim sportom još uvijek dvoumite, imajte na umu da će na takvim sportovima dijete najbolje naučiti izbjeći i spriječiti ozljede, u praksi i na terenu te igrati na siguran način.

Činjenica je da dijete ne možete spasiti od ozljeda nigdje, niti izvan sportskih igrališta i terena. Stoga je najbolje što možete učiniti to da ga naučite kako biti što sigurniji i spriječiti ozljede i padove. A to može naučiti samo ako se nađe više puta u situaciji da reagira. Te situacije su svaki trening kontaktnog sporta.

Osim što će sve navedeno naučiti iz iskustva, tijekom igranja, nije na odmet da dijete podučite na koje simptome treba pripaziti ako je primilo udarac ili palo na treningu. Kad su u pitanju ozljede udova, trener i njegovi pomoćnici na licu mjesta će pregledati dijete i po potrebi ga poslati liječniku ortopedu. Malo zeznutija stvar je kad dijete dobije udarac u glavu ili snažan udarac u trbuh ili prsa. Tada je važno da dijete na vrijeme identificira mogući potres mozga. Najčešći simptomi potresa mozga su: gubitak svijesti, bljedilo, znojenje, drhtavica, mučnina, vrtoglavica, povraćanje i glavobolja. Upozorite dijete da ako osjeća bilo koji od ovih simptoma, da se obavezno javi prvoj odrasloj osobi koja će ga uputiti na liječnika.

I na kraju, ako je dijete zdravo i ima veliku želju trenirati nogomet, košarku, rukomet ili hokej na ledu, dozvolite mu, ali pokušajte ujedno napraviti sve da vaš mali sportaš bude što sigurniji i nauči se brinuti za sebe dok je pod fizičkim naporom i u kontaktu s drugim ambicioznim vršnjacima na sportskom terenu.