Približno 10 posto svjetske populacije danas pati od nekog oblika alergije, često povezane s kućnim ljubimcima. Ta se brojka penje do čak 30 posto kod osoba koje boluju od astme. Jedan od najčešćih oblika astme je onaj koji se javlja u predškolskoj dobi i traje do kraja djetetova puberteta. Iako nije riječ o kroničnom obliku, dijete se u najosjetljivijim godinama razvoja ipak često nađe pred mnogim izazovima, posebno što se bavljenja sportom tiče. Ništa lakše nije niti roditeljima, koji bi trebali imati povećan nadzor nad djetetovim aktivnostima.

Stoga, što kada se dogodi pitanje koje je svako dijete barem jednom postavilo roditeljima – mama/tata, ja bih psa/mačku? Kada je vašem mališanu dijagnosticirana astma, najveća roditeljska zabrinutost u tom trenutku je da bi ključni ljubimac mogao biti alergen te se od te ideje često odustaje. No, znači li astma uvijek i konačno “ne” udomljavanju psa ili mačke?

Što je zapravo alergija na kućne ljubimce?

Kada se kaže da je netko alergičan na psa ili mačku, automatski se misli kako je problemu njihovom krznu. Međutim, alergen se ovdje skriva u proteinu koji se nalazi u „mrtvim“ ljuskicama životinjske kože, te slini. Taj protein često završava upravo na krznu životinje, tijekom procesa čišćenja i može lako prouzročiti alergijsku reakciju u ljudskom organizmu. Rješenje problema stoga nije, kako se često misli, u udomljavanju vrste koja se ne linja. Kod nekih se osoba alergijska reakcija manifestira tek suzenjem očiju, dok kod drugih ide dosta dalje i može prouzročiti zatvaranje dišnih puteva. Upravo iz ovog razloga ne čudi da su mnogi roditelji skeptični oko dovođenja ljubimca u prostor u kojem živi dijete s astmom, koje ionako pati od respiratornih poteškoća.

Astma i važnost alergijskog testa

Astma predstavlja kronično stanje u kojem je organizam, pogotovo dječji, podložan razvoju mnogih alergijskih reakcija. Istina je da alergijske reakcije kod mnoge djece potiču napadaje astme, no kod velikog broja mališana astmu ne prate nužno i alergije. Ako je vašem djetetu dijagnosticirana astma, najprije bi trebalo obaviti i test na alergije kako bi se vidjelo postoji li razloga za zabranu životinje u kući. Ako test pokaže kako dijete nije razvilo alergiju na životinje, nema razloga za zabrinutost kako će pas ili mačka u njegovoj blizini biti „okidač“ napadaja astme. Važno je prostor u kojem životinja boravi održavati čistim, te naviknuti mališana da nakon kontakta sa životinjom opere ruke.

Što kada se alergija postupno razvije?

Od razmišljanja o nabavljanju kućnog ljubimca, mnogo je gora situacija kada je pas ili mačka već neko vrijeme u obitelji, a dijete tek kasnije razvije alergiju. Tada se mnogi suočavaju s odlukom o tome trebaju li se „riješiti“ životinje. Situacija je to koja djetetu, ali i roditeljima može zaista teško pasti. Iako se alergeni koji se nalaze u koži ljubimca često nalaze posvuda, i nije ih moguće u potpunosti ukloniti čišćenjem prostora, stručnjaci se slažu kako je i uz alergijska stanja životinju moguće zadržati u životnom prostoru.

No, na nekoliko bi stvari trebalo pripaziti. Za početak, liječnici savjetuju kako bi dijete trebalo držati podalje od mjesta na kojem životinja obavlja nuždu (kada je o mačjoj kutiji s pijeskom riječ). Važno je i životinji ne dopustiti ulazak u sobu u kojoj dijete spava i provodi većinu vremena. Jednom kad ljubimac tamo uđe, dugo je vremena potrebno da se alergeni u potpunosti iščiste. Uz to, pranje ruku je obavezno nakon svakog kontakta sa životinjom, a od pomoći može biti i kupnja dobrog pročišćivača zraka koji uvelike može smanjiti količinu alergena prisutnog u prostoriji.

Ako i nakon poduzetih mjera, djetetova alergija i prilikom kratkog kontakta s ljubimcem prouzroči napad astme, jedina opcija koja preostaje je, nažalost, ljubimca potpuno ukloniti iz kuće. Zapamtite i kako samim time simptomi kod djeteta neće nestati barem još nekoliko mjeseci, koliko je potrebno da se životinjski alergeni u životnom prostoru u potpunosti ne reduciraju. Važno je i da se životinja zbrine na primjereni način – udomljavanjem u novu obitelj.