Pecivo, hot dog, kruh s paštetom, pizza, kroasan  i ostala „zdrava“ hrana svakodnevno je na jelovniku mog sina školarca koji obožava školsku prehranu. S obzirom na „kvalitetu“ obroka u školi, pokušavam djeci to kompenzirati i osigurati im dnevni unos važnih nutrijenata, kuhajući im zdrave obroke kod kuće. Međutim, u moru svakodnevnih informacija o zdravoj i nezdravoj prehrani, brojnim oprečnim mišljenjima, marketinškim kampanjama i prevarama, stalnom mijenjanju informacija, kako zaista onda znati kako hraniti svoju djecu? I da li je zdrava prehrana rezervirana samo za bogate?

Prehrambenu industriju prate brojni trendovi, podložna je utjecaju marketinga i brendova; svakodnevno nas tako bombardiraju sa svih strana savjetima i informacijama o super zdravim namirnicama, tzv. „superfood“  hrani, namirnicama uz koje ćete biti super mladi, super zdravi, sve super, raznim detoksikacijama, gluten free, dairy, lactose free proizvodima, eko, bio, gmo free hrani itd. A sve to ima svoju (previsoku) cijenu.

Azuki i mungo ili naš fini, domaći grah – pitanje je sad

U jednom razdoblju života sam i ja pala pod utjecaj trenda i marketinga (ili čak fotografija zdrave hrane na Instagramu), te sam svojoj obitelji svakodnevno za obroke servirala chia sjemenke, avokado na milijun načina, proso i kus kus, alfa alfa klice i klice brokule, kokosovo i laneno ulje, amarant, kvinoju, goji bobice, sirova zrna kakaa, alge i slično.

Nakon što sam shvatila da će me se obitelj odreći, a i da gubim daleko previše vremena i novaca na nabavku i pripremu zdravih obroka, odlučila sam krenuti drugim putem. Ionako se trendovi i spoznaje o „zdravom“ rapidno mijenjaju. Nedavno sam tako pročitala najnovije informacije o, do nedavno, toliko hvaljenom kokosovom ulju, da su nova istraživanja pokazala da je zapravo najgora vrsta ulja i izričito nezdravo (za srce).

Tako sam odlučila namirnice nabavljati na tržnici kod provjerenih prodavača te se držati naše lokalne hrane i sezonskih namirnica. Čemu kupovati skupi losos (iz uzgoja) pored duplo jeftinijih i mnogo zdravijih srdela, gavuna, lokardi, trlja koje svakodnevno možemo pronaći u našim ribarnicama? Zašto jesti isključivo azuki i mungo grah, pored našeg običnog domaćeg graha, ili pak birati skupe goji bobice pored brusnica i ostalog suhog voća?

Zdrava prehrana je skupa?

Zdrava prehrana ne treba biti skupa i rezervirana samo za one dubokog džepa, samo treba razviti svijest o blagodatima koje može imati za vaš i za dječji organizam te treba imati ponešto znanja i zdravog razuma.

Kelj, kupus, grah, cvjetača, batat, cikla, blitva, leća, jaja, krumpir, slanutak, banane, zob… sve te sezonske namirnice možemo pronaći svježe  na našim tržnicama ili u pojedinim trgovinama, a svima su lako dostupne i jeftine.

Hranimo li svoju djecu proizvodima od bijelog brašna i rafiniranim proizvodima, a zaboravljamo pritom na integralne proizvode od cjelovitog zrna? Trujemo li svako jutro svoju djecu rafiniranim, zašećerenim, nezdravim (skupim) pahuljicama s dobrim marketingom ili pak kuhamo svako jutro zdravu, a jeftinu zobenu kašu s voćem, na primjer? Hoćemo li djetetu za užinu ponuditi kekse ili pak orašasto voće, bananu, jabuku… odluka je na nama.

Po meni, ključ je u ravnoteži, balansiranju između svega ponuđenog na tržištu i pametnom biranju namirnica. Biranju eko i bio proizvoda kad god je to moguće, kombiniranju kupovine na tržnici i supermarketima te kupovini provjerenih namirnice iz domaćeg uzgoja.

Kuhani obroci, sezonske (jeftinije) namirnice, neprerađena hrana, voće i povrće, cjelovite žitarice uvijek su dobar izbor. Ukoliko želimo biti zdravi, mladi, puni energije, važno je jesti hranu koja je živa, tj. neprerađena i što manje tretirana te ju jesti u izvornom obliku. Nekvalitetna prehrana jedan je od glavnih uzroka za nastanak bolesti s kojima se susreće čovjek današnjice: dijabetes, začepljenje krvnih žila, infarkti, alergije, karcinomi, itd. Ne kaže se uzalud: „Ono si što jedeš!“

**********

Sandra Osrečki magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.