Aktivnost u djetinjstvu znači zdravlje u odrasloj dobi

Pozitivne posljedice fizičkih aktivnosti u djetinjstvu, kao što su sudjelovanje u organiziranom sportu ili strukturirani programi vježbanja, ne mogu se dovoljno naglasiti.

4bc56bc2bda28

S druge strane, neaktivnost u djetinjstvu u direktnoj je vezi s razvojem mnogih bolesti odraslih koje u današnje vrijeme sve više pogađaju djecu.

Neke od njih su: pretilost, visok krvni tlak, arterioskleroza ili dijabetes tipa 2. Češće da nego ne, djeca koja su neaktivna u djetinjstvu, postaju i pasivni odrasli čime se nepoželjni krug zatvara, ali i prenosi dalje generacijama.

Kakvim bi se aktivnostima djeca trebala baviti i zašto?

Djeca dobrog zdravlja obično žele sudjelovati u sportskim aktivnostima. Osim očitih zdravstvenih benefita koje redovito vježbanje ima, postoji i niz drugih, na prvi pogled nevidljivih pozitivnih posljedica koje su najveći razlog da dignete djecu s kauča i uključite ih u programe tjelesnih aktivnosti.

Sudjelovanje u fizičkim aktivnostima s drugom djecom razvija kod mališana psiho-socijalne vještine. Stvaranje novih prijateljstava i socijalizacija s nepoznatim osobama postaje im lakša. Naučit će važnost igranja i zalaganja u zajedništvu i timu, a poboljšava se i razina pažnje i koncentracije.

Postoji i veza između zadovoljavajuće razine fizičke aktivnosti u dječjoj dobi sa poboljšanim psihološkim funkcijama u odrasloj dobi. Aktivni klinci imaju snažniju strukturu koštanog tkiva i jaču povezanost mišićnog tkiva u odrasloj dobi, a rizik od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti smanjen je te je sveukupno zdravlje mnogo bolje.

Djeca mogu sudjelovati u najrazličitijim sportskim i rekreativnim aktivnostima. Dajte im da plivaju, trče, voze bicikl, skijaju i kližu. Ohrabrite ih da igraju neki timski sport, ali i sudjeluju individualno u sportskim aktivnostima. Različitost je poželjna, čak se i više preporuča od specijalizacije djeteta za jedan jedini sport u vrlo ranoj dobi. Naime, važno je da djeca kroz aktivnosti jačaju različite grupe mišića, što se najbolje postiže plivanjem i vožnjom bicikla.

Aktivnosti moraju jačati i njihov kardiovaskularni sustav, psiho-motoričke vještine (ravnotežu, spretnost, koordinaciju i sl.) i njihov mišićno-koštani sustav. Treninzi izdržljivosti u ranoj dobi jedini su oblik vježbe koji se ne preporuča kod malene djece.

Trajanje i intenzitet vježbanja ovise o dobi djeteta i njegovom prethodnom iskustvu vježbanja. Očito je da što je vježbanje zabavnije, veće su šanse da će dijete sve skupa željeti ponoviti. Stoga neka naglasak bude na igri, zabavi i raznovrsnosti. Samo neka se vježba.

(JK)