Bol uzrokuju bolesti i premećaji, ali ona može biti i znak prevladavanja istih tih bolesti i poremećaja. U svakom slučaju bol je jako stresna za dječji organizam. Ovisno o tome što je uzrokuje, bol izaziva povećanje krvnog tlaka, ubrzano kucanje srca i oslobađanje hormona stresa.

Izdržati bol teško je i odraslima, a djecu ona može u potpunosti shrvati, kao i njihove roditelje koji im pokušavaju pomoći. Nema ništa tužnije za roditelja nego gledati dijete u bolničkom krevetu, koje plače jer ga boli. Osjećaj tuge i bespomoćnosti toliko je velik, da mngi roditelji i sami plaču i najradije bi svu bol preuzeli na sebe.

Ipak, postoje načini da djeci barem malo olakšamo te teške trenutke koje ponekad ni lijekovi ne mogu ublažiti. Evo nekoliko savjeta:

1. Razgovarajte s djetetom o tome što on ili ona osjeća ili o čemu razmišlja. Neka razgovori budu ponavljajući da dijete stekne dojam da može s vama pričati u svako doba i uvijek.   

2. Budite iskreni s djetetom o bolesti ili boli kroz koju prolazi. Jezikom koji može razumjeti u svojoj dobi, objasnite mu što se događa s njegovim tijelom. Ukoliko će si moći objasniti što se s njime događa, dijete će se možda malo lakše snositi s boli. Uzmite u obzir da djeca često misle da su oni uzrokovali neke negativne pojave, uključujući i bol i bolest, pa je jako važno da ih u tome razuvjerite.

3. Nemojte umanjivati ili poricati činjenicu da je bol tu i da postoji. Bol je bol i koliko će pogoditi neko dijete, ovisi o njegovom indivivualnom stanju. Neki ljudi hodaju s iščašenom nogom, dok drugi plaču i na najmanju ogrebotinu. Vaše iskustvo s podnošenjem boli, ne mora biti isto kao i iskustvo vašeg djeteta.

4. Milujte i uspostavljajte fizički kontakt s djetetom. Pazite pri tom da vaš dodir ne bude još jedan stimulans boli. Ako ništa drugo, milujte ga po ručici ili na nekom mjestu gdje ga ne boli.  

5. Ostanite s djetetom što je više i duže moguće. Mnoge bolnice tijekom zahvata ili liječenja djeteta nastoje roditelje držati podalje zbog emocionalnih i stresnih reakcija. Ukoliko možete izdržati još jedno pikanje ili još jedno bolno testiranje, zatražite da budete prisutni. Raspitajte se o programu “Bolnica – prijatelj djece”.

6. Razgovarajte s djetetom o načinima pomoću kojih se bol može ublažiti. Ukoliko dijete čeka medicinsku sestru da donese propisanu dozu tableta protiv bolova, podsjetite dijete da može zatražiti još neki lijek, ukoliko ovaj ne djeluje.  

7. Izbjegavajte pokazivati pred djetetom reakcije, ukoliko one nisu pozitivne. Ukoliko uzdišete, plačete ili pokazujete znakove negativnih emotivnih reakcija, vaše dijete će se još više uplašiti i zapamtiti to kao loš znak.

8. Podržavajte i osluškujte mehanizme koje je dijete samo razvilo kako bi se borilo protiv boli. Ukoliko želi stalno iznova gledati neki crtić, šetati gore – dolje po hodniku ili skvrčeno slušati muziku na mp3 – dopustite mu.

9. Izbjegavajte sudjelovati u medicinskim zahvatima kao član medicinskog tima u situacijama kada, primjerice, treba prisilno držati dijete prikovano uz krevet dok mu liječnik obavlja testove. Dijete će vas kasnije vidjeti kao uzrok svoje boli. Bolje se držati po strani i u ulozi onoga koji će biti tu nakon zahvata, da dijete utješi i pomogne mu prevladati bol.

10. Nemojte iskazivati nervozu i govoriti djetetu “nije tako loše, ne bi se smio toliko žaliti”, ma koliko dijete plakalo i vrištalo.