U današnje vrijeme, djeca često imaju mnogo više obaveza nego što je to prije bilo. Osim svakodnevnog boravka u školi, mališani su nerijetko uključeni u više izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti. Stoga je jasno kako će im roditelji pokušati olakšati na koji god način mogu, kako ne bi došlo do iscrpljenosti i kroničnog umora. To se ponekad odnosi i na zadatke koje su roditelji kao djeca sami obavljali. Upravo se ovdje nalazi tanka granica kada je moguće da roditelj jednostavno previše radi umjesto mališana, te na neki način priječi njegovu samostalnost.

Izbjegavanje odgovornosti, te pretjerano oslanjanje na pomoć drugih, posljedice su ovakvog načina odgoja koje ponekad mogu pratiti dijete u daljnjem životu. Stoga bi najvažnija stvar koju djeci treba usaditi bila mogućnost samostalnog rješavanja problema i snalažljivost.

Prepoznajte kada se previše trudite

Većina roditelja zapravo niti neće obraćati pažnju na to da možda ipak rade previše za svoje mališane. Pomoći im u nekim situacijama je sasvim normalna i poželjna stvar, no kako konačno stati i prepoznati je li to ipak previše?

Za početak se trebate zapitati osjećate li se u posljednje vrijeme iscrpljeno, dok je vaš mališan u svakoj situaciji poletan i odmoran? U slučaju kroničnog umora, probajte navesti nekoliko stvari koje su vas do  te situacije dovele, te razmislite jesu li na neki način povezane s vašim djetetom, odnosno stvarima koje ste za njega obavljali.

Kada mališan dođe u fazu u kojoj odbija poslušati i najmanju sitnicu, te je i zadatak poput pisanja domaće zadaće ili slaganja krevete jednostavno previše za njega, vrlo je vjerojatno kako je dijete jednostavno naviknulo da svakodnevne zadatke netko obavlja umjesto njega. Mnogi roditelji nakon nekog vremena prepoznaju da su jednostavno smanjili ili promijenili očekivanja od svog mališana.

Vođenje, a ne pomaganje

Neprestano pospremanje sobe i vraćanje stvari na mjesto, podsjećanje na zadatke koje treba obaviti i rješavanje nesuglasica u školi, zaista nisu stvari koje bi roditelj umjesto mališana trebao raditi, kada dosegne određenu dob. No, to također ne znači i da će mališan bez vaše pomoći biti u stanju sve napraviti onako kako treba.

Roditelj bi u situacijama kada se dijete nalazi pred nekom poteškoćom, trebao biti onaj koji će ga savjetovati, umjesto da učini sve umjesto njega. Stoga, nije ga pogrešno navoditi kako da do rješenja dođe, dok god mališan na kraju može reći da je sam obavio “posao”.

Učenje djeteta određenim vještinama umjesto obavljanja zadatka umjesto njega, zapravo predstavlja kvalitetno provođenje vremena za obje strane. Uz druženje i zbližavanje, pomažete svom mališanu u izgradnji karaktera i ovladavanju vještinama koje će mu u životu biti itekako potrebne.

Slanje pogrešnih poruka

Kada roditelji jednostavno odluče “uzeti stvari u svoje ruke”, često ne shvaćaju koje su to posljedice koje mogu pratiti dijete. Za početak, tu je svakako stvaranje osjećaja nelagode od novih situacija i iskustava. Dok god mališan ne dobije priliku za okušavanje u nečem novom, imati će često iracionalan strah od toga, te će uvijek očekivati da to netko drugi učini umjesto njega.

Još važniji je utjecaj koji roditeljski postupci mogu imati na djetetovo samopouzdanje. Osjećaj manje vrijednosti i nesposobnosti često se javlja kao posljedica ovakvog načina rješavanja problema. Upravo bi zato svaka prepreka trebala u očima djeteta, ali i roditelja biti tek nova prilika za rast i učenje, ali i pokazivanje snalažljivosti i kreativnosti.