Postoje neki zadaci koje već i predškolci trebaju obaviti samostalno, primjerice, pospremiti igračke, odnijeti prljavu robicu u kupaonu ili staviti tenisice u ormarić za cipele. Svi roditelji znaju da ih na to treba stalno podsjećati, pa već sami sebi zvuče kao papige.

Sudeći prema novom istraživanju, postoji lijek da djeca brže i bolje zapamte koje zadatke trebaju izvršiti i koja pravila poštivati. Znanstvenici kažu da će djeca bolje reagirati na pisane upute nego na verbalne ili usmene. Naime, nova studija je potvrdila da je “autoritet pisane riječi” kod odraslih itekako primjenjiv i na djecu, a dobra vijest je da funkcionira već kod 4-godišnjaka.

Čak tri četvrtine ili 75 posto djece dobi od 4 do 6 godina, češće su poslušala upute roditelja kada su one bile napisane na papiru. Čini se da na djecu djeluje sam čin zajedničkog zapisivanja pravila na papir.

Međutim, “čarolija” djeluje samo ako djeca već sama znaju čitati. Ako pravila ne znaju sama pročitati, neće ih ni slijediti.

“Mislimo kako na djecu djeluje ponašanje roditelja koji koriste mnoge pisane upute poput kuharica, menija ili karata i smatraju ih autoritativnim informacijama”, kazala je Kathleen Corriveau, voditeljica istraživanja sa Sveučilišta u Bostonu.

Već je odavno poznato da odrasli zapisane informacije smatraju vjerodostojnijima i točnijima od usmenih. Na primjer, radije će slijediti upute s recepta za kolač nego se osloniti na usmene upute. Osim toga, odrasli smatraju da ako je nešto zapisano, vjerojatno je i višestruko provjereno. No do sad nije bilo poznato da se djeca ponašaju na isti način.

Ovo istraživanje možete već danas pokušati primijeniti u svojoj obitelji. Zapišite pravila, a zatim ih zajedno s djecom pročitajte i objesite na hladnjaku ili nekom drugom vidljivom mjestu. Upute neka budu jednostavne, primjerice, “pospremiti igračke” i za manju djecu pisane velikim pisanim slovima kako bi ih sama mogla pročitati.

Stručnjaci kažu da djeca u 75 posto slučajeva poštuju zapisane upute.

To svakako ima veze s time da djeca doživljavaju pisani tekst kao mehanizam za stjecanje znanja. Kada uče čitati, djeca ubrzano počinju pisani tekst doživljavati kao autoritativni izvor informacija koje će im trebati u svakodnevnim aktivnostima. Imaju jednostavno više povjerenja u instrukcije koje su zapisane od onog što čuju usput. No sve se svodi na to da djeca promatraju roditelje koji se također oslanjaju na pisane upute (karte, recepte, etikete, letke, kataloge i sl.) te ih oponašaju kako bi se naučili funkcionirati u okolini i rješavati probleme.