Zastarjeli mitovi o roditeljstvu u koje više nitko ne vjeruje

O roditeljstvu postoje brojni mitovi, počevši već od začeća, porođaja pa do odgoja djece.

51e5107b87e70

Neki mitovi su postali toliko ukorijenjeni u svakodnevnom životu da se prenose s generacije na generaciju i više se ne preispituju niti kategoriziraju kao mitovi, već se podrazumijevaju kao nešto normalno, neupitno i istinito. Donosimo neke od tih mitova, mišljenja i stavova, pa procijenite sami koliko su se ukorijenili u vašoj obitelji ili sredini.

Djeci se ne može vjerovati?

Većina odraslih djecu ne smatra pouzdanim "partnerima" u obavljanju svakodnevnih sitnica i obaveza u kojima bi djeca mogla sudjelovati. Naime, roditelji uglavnom ne vjeruju u sposobnosti svoje djece. No djeci se može i mora itekako vjerovati jer uvijek bi se pokazalo da su djeca poprilično vrijedna poklanjanja pažnje i zadatka koji im se daju. Ako roditelji djeci pokazuju da im ne vjeruju, djeca će to s vremenom znati okrenuti u svoju korist na poprilično negativan način. Ako djeca i ponekad nenamjerno "zabrljaju" nemojte biti prestrogi i osuđivati ih ili posramljivati, već im pokušajte olakšati izvođenje zadatka za drugi put. Imajte na umu da i mi odrasli često griješimo i da je to sve dio života i odrastanja.


Disciplina = kažnjavanje?

Na kažnjavanje djece u današnjoj kulturi gleda se kao neprimjereno i neučinkovito. Dok s druge strane, uvođenje određene discipline je nužno i potrebno. Pozitivne posljedice discipliniranja su da dijete stječe samokontrolu, samodisciplinu i samoopredjeljenje. Disciplina znači postavljanje jasnih granica i fleksibilnost unutar postavljenih granica. Ne treba i ne smije uključivati prijetnje, prisiljavanje i konstantno tjeranje djeteta na bilo kakve aktivnosti. Pogotovo ne smije sadržavati bilo psihičku ili fizičku kaznu nad djetetom.

Ponekad je dovoljno uzeti time out ili jednostavno brojiti do tri, djetetu će i to već biti određena "kazna" i imat će priliku zamisliti se nad tim što je učinilo. No, važno je obratiti pozornost na ton glasa i energiju kojim djetetu dajete objašnjenje, jer to uvelike utječe na način na koji će primiti poruku koju mu šaljete.

Pri tom poštujte dijete i ono će poštivati vas. Preispitajte način na koji komunicirate s djetetom i lakše ćete shvatiti na koji način dijete prima i doživljava vašu poruku.


Dojenje u javnosti je sramotno?

Ako su u mogućnosti, dojenje je jedna od najljepših i najkorisnijih stvari koje majke mogu pružiti svom djetetu. Niti je sramotno niti u bilo kojem pogledu seksualno dojiti dijete u javnosti. Majčino mlijeko je najbolja hrana koju dijete može primiti. Također pruža utjehu i zbližava majku i dijete te razvija zdravu vezu. Nakon svega navedenog teško je i povjerovati da dojenje može biti bilo kome uvredljivo. No, mnogima je teško suspregnuti sram čim se spomenu dojke i njihova primarna funkcija na ženi, a to je dojenje.

Dojenje u javnosti je nemoguće izbjeći jer djete može ogladnjeti kada se najmanje nadate. Brojne mame kada su u javnosti koriste razne marame ili pokrivala kako bi se izolirale od znatiželjnih pogleda. Ili odlaze na mjesta predviđena za dojenje kojih je još uvijek premalo. Kakva god bila situacija, djetetu se ne smije zabraniti prirodan i najzdraviji izvor hrane samo zato što je nekome neugodno vidjeti ženske grudi.


Zajedničko spavanje znači manje intimnih trenutaka za mamu i tatu?

Brojni roditelji steknu naviku spavanja s djetetom u istom krevetu pa se često postavlja pitanje kako to utječe na njihov spolni život, odnosno postoji li on uopće nakon što stignu djeca. No, istraživanja su pokazala da obiteljski život ne mora značiti kraj intime za par već intimu treba jednostavno prebaciti iz zajedničkog kreveta na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme.


Neprirodno je pokazivati emocije pred djetetom?

Ovakvo razmišljanje je više nego pogrešno i doista staromodno. Naime, jako je važno pred djetetom pokazivati emocije svih vrsta jer tako pokazujemo djetetu kako nije samo u svojim raspoloženjima koja također variraju od tuge do sreće i kako je u redu pokazati drugima kako se zaista osjeća. Kad sakrivamo emocije od djeteta, i ono postaje na neki način emocionalno ograničeno i ne zna kako se ponašati kada se, primjerice, osjeća loše pa počne potiskivati svoje osjećaje.

Dakako, vrlo je važno biti odgovoran s pokazivanjem emocija i raspoloženja pred djetetom, a to znači da nikada ne smijete dijete okriviti za trenutačno raspoloženje. Razgovarajte s djetetom i objasnite mu da nije krivo za vaše današnje raspoloženje kako ne bi razvilo osjećaj krivnje ili zabrinutost. Studije su pokazale da djeca mogu podnijeti intenzivne emocije bez dugoročnih negativnih posljedica dok god s druge strane imaju objašnjenje odraslih za određeno ponašanje.


Roditelj kojem je posao biti roditelj "ne radi"?

Samo roditelji kojima je "posao" biti roditelj znaju koliko je on zapravo težak, ali je s druge strane i najljepši na svijetu. U našem društvu koje malo cijeni roditelje i njihovu posvećenost roditeljstvu teško se i nepotrebno opravdavati onima koji smatraju da to nije "pravi" posao. Jasno, za njega nisu plaćeni novcem, ali plaća se mjeri nečim punom većim i vrijednim od novca, a to je kasniji rezultat koji će proniknuti iz odgoja.

Brojni roditelji, a to su najčešće mame koje ostaju kod kuće zbog raznih razloga, znaju kako je to posao koji nema početka, radnog vremena i koji jednostavno nikad ne prestaje. Neki bi čak rekli i najteži posao na svijetu.


Ako roditelj vodi brigu i o sebi, to je sebično i povređuje djecu?

Zapravo je upravo suprotno. Naime, mnogo je onih koji se boje da im s dolaskom prinove život prestaje. Ali to se ne bi nikako smjelo dogoditi već treba nastaviti voditi "normalan" život koji podrazumijeva i brigu za sebe i o sebi. Važno je da djeca steknu pozitivna iskustva i kvalitetne uzore u svojim roditeljima kako bi kasnije vodila uspješan i zdrav život. To znači da roditelji i dalje moraju imati prijatelje i družiti se s njima ili pak znati ponekad i biti sami.

Od iznimne je važnosti da roditelji rade stvari koje ih vesele i ispunjavaju, jer sretan roditelj znači i sretno i ispunjeno dijete. Idite na izlete u prirodu, planine, biciklirajte, družite se s prijateljima, ne gledajte na dijete kao na izgovor da to više ne možete. Možete, no samo je potrebna mala prilagodba, a što prije naučite dijete na aktivan i ispunjen život prije ćete se i vi osjećati slobodnije. Budite sigurni da će se vašem djetetu itekako svidjeti istraživanje i uživanje u novim stvarima.