Za djecu je dobro da se igraju opasnim alatom i predmetima?

Gever Tulley, osnivač radionica za djecu i programa Tinkering school, zauzima se za pomalo radikalne promjene u odgoju i pristupu djeci koja po njemu žive u apsurdno sigurnom okruženju.

tinkeringschool

Razne sigurnosne poruke i upute, koje su ponekad i smiješne, ograničavaju djecu da slobodno istražuju svijet oko sebe i nauče životno važne vještine, nauče koristiti određene predmete, alate i stvari koji će im itekako trebati u životu. Njegova ljetna škola pomaže djeci da nauče graditi i stvarati koristeći opasni alat i predmete.

Istovremeno, Gever Tulley ohrabruje roditelje da djeci ne zabranjuju igranje s opasnim predmetima. Štoviše, osmislio je čitav program koji potiče djecu da se igraju s alatom koji je općenito smatran opasnim za djecu. Program traje šest dana, a djeca u tom periodu uče kako nešto sagraditi. U gradnji i kreaciji koriste noževe, pravi alat i ostala pomoćna sredstva poput vatre. Tulley tvrdi da ovakav oblik igre omogućuje djeci da postanu vještija, kreativnija, sposobnija, ali i sigurnija kad rade ono što djeca diljem svijeta vole najviše raditi - otkrivaju svijet oko sebe.

Igranje s opasnim alatima i predmetima od rane dobi također pomaže u razvoju kritičkog mišljenja i rješavanja problema. A sve su to vrline inteligentnih ljudi.

"Mi mislimo da je svaki predmet oštriji od loptice za golf jednostavno preoštar za djecu mlađu od 10 godina", kaže Gever Tulley. Njegov program uči djecu kako koristiti te opasne alate i predmete i stavlja naglasak upravo na to da djeca nauče rukovati njima kako se ne bi ozlijedila.

U svemu što rade djeca imaju pomoć i pod nadzorom su odraslih. Kroz dječje ruke prođe velik broj različitog alata i oruđa, različiti materijali i predmeti. Djeca potom osmišljavaju što će graditi te se bacaju na posao.

Gospodin Tulley nema svoje djece, pa mnogi komentiraju da je to razlog zbog kojeg ne osjeća tu pretjeranu brigu i manje je zaštitnički nastrojen prema klincima. Vrlo iskreno govori što se događa s djecom u njegovom programu: "Djeca se ogrebu, porežu i ponekad ima krvi". I to je u redu, jer tako je to u stvarnom životu kada nešto (g)radimo.

Cilj Tulleyjeva programa nije izložiti djecu opasnosti, već ih naučiti kako rukovati opasnim alatom i predmetima kao što su noževi, čavli, čekići, odvijači, da bi bila sigurnija. Istovremeno on želi kod djece potaknuti kreativnost i naučiti ih kako stvari funkcioniraju.

Mnogim roditeljima vrlo je teško odustati od potrebe da zaštite djecu od predmeta s kojim bi se mogla ozlijediti, ali s druge strane priznaju da djeca žive u svijetu koji im ne dozvoljava gotovo nikakva rizična iskustva u svrhu ispitivanja vlastitih mogućnosti, vlastitih granica, u svrhu učenja iz iskustva. Ovaj presiguran svijet ubija u djeci kreativnost, ograničava njihovu urođenu znatiželju i neustrašivost u upoznavanju vlastitih vrlina i vještina na vlastitoj koži.

Djeca koja nauče kako rastaviti neki kućanski aparat ili stroj, poput perilice, puno će prije i sami postati izumitelji, inženjeri i graditelji koji imaju dovoljno iskustvenog znanja, mašte i spretnosti da stvore još bolji stroj. Znat će rješavati probleme, odnosno nedostatke, i ponuditi nova rješenja. To se od djeteta ne može dobiti samo igranjem plastičnim igračkama.

Druga strana medalje ili što kažu kritičari ovakvog pristupa?

Komentatori Tulleyjevog programa kažu da su ciljevi njegova programa pozitivni, ali je dobna skupina možda malo premlada. Svako dijete sazrijeva različitom brzinom. Nemaju sva djeca u istoj dobi jednako razvijenu motoriku, koncentraciju ili pažnju. Stoga je na roditeljima da procijene kada je njihovo dijete dovoljno zrelo i spremno da se koristi alatom koji za njega može biti opasan. Roditelji trebaju prepoznati sposobnosti, ali i ograničenja kod vlastitog djeteta te razmisliti je li ovakav program dobar za njihovo dijete ili bi se mogao pretvoriti u katastrofu.

Isto tako, djeca uče korisititi razne predmete i alate kako se za to javlja potreba. Kad se javi potreba da si dijete samo promjeni gumu na biciklu, ono će to i naučiti. Ako djeci u nižim razredima u ruke guramo pile, noževe i odvijače, možda ih zapravo tjeramo da prerano odrastu. Kao i mnoge druge specijalizirane radionice, ova bi mogla biti idealna za klince koji vole raditi rukama, graditi i koji se zanimaju od najranije dobi za ovu vrstu učenja kroz igru. Za one druge, radionica bi mogla biti samo mjesto na kojem im je u ruku stavljen opasni alat kojim se mogu ozlijediti.

Više o programu Tinkering School potražite ovdje: www.tinkeringschool.com