Općeprihvaćeno mišljenje koje se posljednjih stoljeća ukorijenilo među narodima jest da dijete u odrastanju treba i majku i oca. Isti se argument koristi u razvijenim zemljama protiv istospolnih brakova i usvajanja djece od strane istospolnih parova. osobiti naglasak stavlja se na ulogu oca, koji se prikazuje kao stup svake obitelji, a u tradicionalnim društvima obitelj bez oca često je bila percipirana od javnosti kao krnja.

U novom broju stručnog časopisa Journal of Marriage and Family pod upitnik je stavljena ideja da djeca koja odrastaju bez oca trpe nenadomjestiv gubitak, odnosno da muškarci imaju drugačiji i neophodan set roditeljskih vještina koje žene nemaju.

“Značajne političke odluke bile su pod utjecajem mišljenja da djeca nužno trebaju i majku i oca. No ne postoji društveno znanstveno istraživanje koje bi tu tvrdnju bezpogovorno potvrdilo. Jedan od problema je da zagovornici ovog stajališta rutinski ignoriraju istraživanja među istospolnim roditeljima”, kazao je sociolog Timothy Biblarz.

On već niz godina radi na istraživanjima odnosa spola i obitelji, a zajedno s kolegicom Judith Stacey sa Sveučilišta u New Yorku, analizirao je sva dostupna istraživanja o roditeljstvu. Među njima su bila istraživanja posvećena jednoroditeljskim obiteljima s majkom ili ocem, istraživanja među roditeljima homoseksualne orijentacije te istraživanja tradicionalnih obitelji.

“Mišljenje da dijete treba muškog i ženskog roditelja toliko se uzima zdravo za gotovo da su ljudi potpuno nekritični”, izjavila je prof. Stacey.

Naime, u analizi svih postojećih istraživanja, nije pronađen dokaz da su roditeljske vještine i sposobnosti utemeljene na spolu. Osim dojenja kao oblika njege i brige za dijete, vrlo je malo elemenata temeljenih na spolu koji imaju značenje ili utjecaj na psihološku prilagodbu ili društveni uspjeh djece.

Kao primjer je dana usporedba heteroseksualnih roditelja sa lezbijskim parom roditelja te je otkriveno da oni imaju puno više sličnosti nego različitosti. U prosjeku, dvije majke više se igraju sa svojom djecom, manje upotrebljavaju fizičko kažnjavanje te u manjem broju slučajeva odgajaju djecu sa šovinističkim stavovima. Istraživanja gay roditelja, odnosno obitelji s dva tate, još uvijek su nepotpuna pa nisu zasad ni uzeta u obzir.

Baš kao i kod heteroseksualnih parova, roditeljstvo i između dvije žene povećava stres i konflikte, što može dodatno pojačati i nedostatak legalnog priznanja njihove obitelji koji donosi svojevrsnu nesigurnost i osjećaj diskriminiranosti. Biološke majke u lezbijskim vezama preuzimaju na sebe više odgovornosti za njegu bebe od partnerice, što je na neki način refleksija heteroseksulanih stereotipa na homoseksualne odnose.  

“Ovaj primjer pokazuje da znanost nije pronašla dovoljno dobar dokaz da djeca odgajana od istospolnih roditelja prolaze lošije u životu od djece koju su odgajali roditelji različitog spola. I to je u direktnoj oprečnosti s općeprihvaćenim mišljenjem da dijete mora biti odgajano od majke i oca kako bi u životu prošla bolje”, kazao je prof. Biblarz.

Na njega se nadovezala prof. Stacey sa zaključkom: “Obiteljski profil koji je najbolji za djecu je onaj koji je odgovoran, predan, stabilan. Dva roditelja su, u prosijeku, bolje riješenje od jednog, ali jedan dobar roditelj je bolji od dva loša. Spol roditelja je važan samo utoliko da uopće nije važan”.

(JK, Izvor: alphagalileo.com)