Većina psihologa smatra da kad je u pitanju odgoj djece, granice moraju postojati i treba ih se držati jer smiruju dijete i daju mu osjećaj sigurnosti. Međutim, praksa je pokazala da postavljanje granica u nekim stvarima može izazvati i suprotan učinak tj. kod djeteta može izazvati osjećaj nesigurnosti. Donosimo vam stoga nekoliko stvari tj. situacija koje djetetu nikako ne biste trebali zabranjivati. Možda će mu to biti najbolji poklon koji je ikad dobio od svojih roditelja.

Treba znati odrediti granice u odgoju

Plači koliko te volja!

Koliko god vas plakanje vaše dječice izbacuje iz takta ili ga ne volite, dopustite djetetu da se pošteno isplače. Dječje emocije se razlikuju od emocija odraslih. One su jednostavne i spontane, vrlo snažne i preplavljujuće i u većini slučajeva kratko traju. Nakon što se dijete smiri, obavezno porazgovarajte o razlozima zbog kojih je dijete pustilo suzu. Bit će lakše, i vama i njemu!

Pitaj što hoćeš!

Opće je poznato da s djecom dolazi i bezbroj pitanja koje oni neumorno postavljaju. Neka od tih pitanja roditelje nasmiju do suza, a neka stvore grč u želudcu. Kakva god pitanja postavljali, potrudite se da djeca na ista dobiju odgovor. Zapamtite, djeca su mali istraživači i zanima ih sve što se oko njih događa, stoga, odvojite vrijeme za klince i provedite ga razgovarajući i odgovarajući na pitanja.

Pokaži strah ako se bojiš!

Dok su mala, djeca se boje svega. Doktora, životinja, nepoznatih ljudi… Nemojte misliti da su zbog toga manje socijalno inteligentna. To je samo jedna od faza kroz koju djeca moraju proći. Otvoreno i iskreno s djetetom porazgovarajte o njegovim strahovima i dajte mu do znanja da ste uz njega.

Viči najjače što možeš!

Ne sputavajte dijete u pokazivanju njegovih “stanja” u kojima se nalazi. Pustite ga da u trgovini pjeva na sav glas ili da vrišti od sreće u parku kad ugleda slatkog psića. Kad odraste, neće imati priliku biti toliko neopterećen i “slobodan”.

Budi ljut i ljubomoran!

Bez obzira na to što ljubomora i ljutnja spadaju u negativne i nepoželjne emocije, djeca ih imaju pravo ispoljavati. Na vama je samo da ih držite pod kontrolom i da ne dopustite da one prerastu u dugoročni problem.

Imaj tajne!

Što će djeca biti starija, to će rasti njihova potreba za privatnošću. Naravno da kao roditelj morate znati što se događa s vašim djetetom, što ga muči, s kime se druži itd. ali nemojte u tome pretjerivati. Povjerenje koje vam dijete pokloni od neprocjenjive je važnosti, stoga nemojte ga zbog jedne obične male znatiželje u sekundi izgubiti.

Slobodno reci “ne”

Iako većina roditelja ne voli čuti riječ “ne” iz djetetovih usta, roditelj mora naučiti “živjeti” s tim. Prije nego što krenete u raspravu, promislite je li vam dijete s razlogom odlučilo reći “ne”.  Pokušajte se naći na pola puta i na lijep način objasnite djetetu zašto bi bilo dobro da napravi ono što ste ga zamolili.

Radi greške!

Svatko od nas ima svoje dobre i loše strane.  Zašto onda očekujemo od djeteta da bude savršeno i da nikada ne griješi? Upamtite, na vlastitim greškama djeca najbolje i najbrže uče. Stoga ih zbog sitnih grešaka nemojte prozivati.