Oprema kupljena za igraonicu ima sve potrebne certifikate i trebala bi biti sigurna. No čini se da to nije dovoljno. Zemlje EU imaju vrlo stroge standarde i pravila kad su u pitanju dječja igrališta na otvorenom ili zatvorenom. Ni jedna igraonica ne može započeti s radom dok je nezavisni inspektori nisu pregledali i dali svoj blagoslov.
Standardi koji reguliraju pitanje sigurnosti opreme na dječjim igralištima u EU, nose oznake BS EN 1176 i BS EN 1177. Najstrožu kontrolu ima Velika Britanija s nizom nezavisnih inspektora (tehničara) koji pregledavaju svaki centimatar igraonice i ništa ne prepuštaju slučaju.
U Hrvatskoj takvih inspekcija nema niti nas obvezuju spomenuti standardi. Ono što vlasnike hrvatskih igraonica obvezuje je kupovina opreme koja određenim normama jamči sigurnost i kvalitetu. Većina proizvođača te norme poštuje i ima certifikate, no čini se da se nesreće ipak i unatoč događaju.
Standardi EU uzimaju u obzir važnost igre i rizika tijekom igre za razvoj mališana. Uzimaju u obzir da djeca trebaju osjetiti rizik, a stručnjaci su tu da unaprijed predvide može li ih penjanje, skakanje, spuštanje ili puzanje dovesti u opasnu situaciju ili čak uzrokovati tragediju. Stručnjaci umjesto djece predviđaju sve moguće krive prosudbe i odluke koje bi mališani mogli tijekom igre donijeti. Ipak, nemoguće je eliminirati baš sve mogućnosti ozljede, zato je vrlo važno da ni jedno dijete nije ni u jednom trenutku bez nadzora roditelja, animatora ili zaposlenika igraonice.
Igraonice su dakle mjesto gdje se stapaju sigurnost i izazov. Ukoliko nema stručnog osoblja, roditelji su za boravak djeteta u igraonici odgovorni sami. Kako na licu mjesta ocijeniti je li neka igraonica sigurna? Donosimo nekoliko savjeta koji vam možda mogu pomoći u procjeni je li neka igraonica sigurno okruženje za vašeg mališana.
Prva i najvažnija stvar koju možete vidjeti odmah s vrata je imaju li djeca slobodan tzv. "slobodni prostor" ili prostor za padanje oko velikih rekvizita (penjalica, ljuljački i drugih). Isto tako pogledajte je li taj prostor osiguran strunjačama i drugim materijalima od ozljeda te ima li kakvih prepreka preko kojih bi dijete moglo pasti.
Obratite pažnju na materijale. Oni ne smiju biti poderani, grubi, metalni (zbog opasnosti od hrđe), ne smiju odbijati UV zrake i slično.
Provjerite hoćete li u svakom trenutku imati slobodan pristup do svakog rekvizita, odnosno do svog djeteta ma gdje se igralo.
Već brzim pogledom moći ćete vidjeti imaju li rekviziti oštrih rubova, ima li dijelova koji strše ili su pak svi oštri dijelovi fino podstavljeni. Prije no što se igra rasplamsa, svakako prošećite i pogledajte nije li se negdje otpustila traka ili uže koji slobodno vise.
Provjerite jesu li svi rekviziti dobro pričvršćeni u igraonici kako ne bi pali na vaše dijete. Provjerite jesu li njihove površine glatke i jesu li svi potrebni dijelovi igraonice dobro obloženi strunjačama.
Pripazite da dob vašeg djeteta odgovara sadržaju. Ne puštajte ga na sprave za koje je premaleno. Neke igraonice, posebno one veće, imaju poseban dio za mlađe od 3 godine gdje se dječica mogu do mile volje valjati i penjati po mekanim površinama.
I na kraju, bez obzira koliko je dijete malo ili veliko, uvijek ga imajte na oku. Razgovarajte s djetetom o tunelima, toboganima i drugim rekvizitima u kojima im na trenutak ostaje zatočeno tijelo ili dio tijela. Sve što im stvara neugodu neka izbjegavaju.
Odlazak u igraonicu je zabava bez puno filozofije, ali je također i prostor u kojem će vaše dijete često boraviti, pa je bolje da u njega steknete povjerenje.
(JK)