Mračan hodnik, goli zidovi. Polako se krećeš prema svjetlu koje se nazire negdje daleko, na kraju mračnog tunela. Prolaziš iz hodnika u hodnik, iz jedne mračne jezive prostorije u drugu, a sve su bez prozora. I iznenada, pred tebe iskoči jedna stara baka, točnije, spodoba crnih očiju, crnog lica i sijede kose. I ti ju zakolješ, odrubiš joj glavu, smrskaš ju, a krv prska po zidovima i podu.

Igranje igrica pred publikom – hit zabava za današnju djecu

Zvuči strašno? Nije to ništa u usporedbi s činjenicom da to danas igraju šestogodišnjaci na svojim mobitelima, tabletima i računalima. Dok ovo pišem, moj šestogodišnji sin sjedi u kinodvorani i čeka da počne gamerski show, naime “popularni” Dex Rock gostuje u Zagrebu!

Ako niste znali, Dex Rock je 16-godišnji YouTuber iz susjedne Srbije, koji gostuje u Zagrebu i ne samo da su ulaznice rasprodane, već je organiziran još jedan termin druženja s Dex Rockom, zbog prevelikog interesa publike. Dex Rock je dječak koji pred očima publike, tj. na YouTubu igra igrice i pritom ih živopisno komentira, a ostatak publike to sa zanimanjem gleda i prati svaki njegov korak.

Mobiteli u rukama beba

Ukoliko mislite da je to “van pameti”, evo još jednog primjera, neki bi rekli, neprimjerenog korištenja tehnologije modernog doba. Beba od 17 mjeseci, da bi stavila nešto zdravo i hranjivo u usta, bez vrištanja i plakanja za stolom i da ne bi trpala u usta isključivo (nezdravu) hranu koju ona želi, ispred sebe ima mobitel s pjesmicama i crtićima s YouTuba. Dok ona hipnotizirano bulji u mobitel, ja joj trpam u usta tikvice, ribu, mahune, grašak. Za to vrijeme moja 11-godišnja kći na svom mobitelu snima glazbene spotove za svoju društvenu mrežu, TikTok, Musical.ly.

Teorija je jedno, a praksa je stalna borba s djecom oko tehnologije

Podijeljenog sam mišljenja i nemam čvrst stav oko djece i korištenja tehnologije. Smatram da je to još neistraženo područje te da smo svi mi, nova moderna „umrežena“generacija, samo pokusni kunići. Na nama se još istražuje i ispituje. Prave posljedice, bilo fizičke, mentalne, emocionalne, vidjet će se tek u budućim naraštajima.

U teoriji znam sve pozitivne i negativne strane, opasnosti, svu potencijalnu korisnost i štetnost korištenja moderne tehnologije, ali unatoč svemu, zakazala sam u praksi.

Vodim svakodnevnu borbu s djecom oko korištenja tehnologije. Prvo sam pokušala s potpunim zabranama, pa selektivnim zabranama pojedinih sadržaja, nadalje, s vremenskim ograničavanjem korištenja tehnologije. Međutim, čini mi se kao da polagano gubim bitku.

Kći koja je u petom razredu, aktivno koristi računalo u svakodnevnom učenju, pisanju zadaća, istraživanju određenih tema, radi prezentacije u Power Pointu, razmjenjuje informacije o testovima i zadaćama putem WhatsAppa, prati ocijene preko e-dnevnika i sl.
Naša djeca su ipak djeca 21. stoljeća te je moderna tehnologija njihova sadašnjost, a vjerojatno i budućnost. Brojne su prednosti i dobrobiti nove moderne tehnologije: olakšava komunikaciju na daljinu, učenje, brzu dostupnost i razmjenu informacija, mišljenja i iskustava, potiče kreativnost, izvor je zabave, „svijet na dlanu“.

Za vrijeme mog odrastanja, kada bi se roditelji htjeli „odmoriti“ od djece, poslali bi ih van na ulicu, na druženje s vršnjacima uz igru „Graničara“, ili „Policajca i lopova“ i dobili bi 2-3 sata mira ili u „najgorem“ slučaju, upalili bi večernji crtić prije dnevnika i mi djeca bi hipnotizirano buljila u ekran kojih petnaestak minuta.

Danas, za dobiti pola sata za sebe, kako bi se u miru otuširao, pojeo, obavio telefonski poziv, pripremio večeru, potrebno je samo posegnuti za mobitelom ili tabletom, pustiti crtić ili igricu i dobit to vrijeme za sebe.

Svima nam je postalo nezamislivo biti bez mobitela ili interneta

Djecu od najranije dobi okružujemo tehnologijom, koristimo se njome svakodnevno, učimo i njih služiti se njome, živimo i radimo u virtualnom svijetu, čitamo online knjige, slušamo zanimljive podcast emisije, skidamo muziku i filmove s interneta, tražimo online recepte i doktorske savijete i dijagnoze, mobiteli su nam i sredstvo komuniciranja i rada, zabave, druženja, učenja i relaksacije.

Gotovo da više ne postoji aspekt života koji nekako nije „online“. Moderna tehnologija je nezaustavljiva i teško se tome možemo oduprijeti. Djeca su također dio nje, od najranije dobi, a mobiteli su nam i spas u kriznim situacijama: mobitel s crtićima i pjesmicama u čekaonici kod doktora kako mala djeca ne bi izgubila strpljenje i plakala, u restoranu kako bi djeca mirno sjedila i priuštila roditeljima i ostalim gostima par sati mira za vrijeme večere, tableti na višesatnim putovanjima, i sl.

Računalne igrice šire se također među mlađom generacijom poput viroze te ukoliko ne znaš što je Fortnight ili Granny i sl., to je kao da jedina, u cijeloj školi a i šire, nemaš popularne „Marte“ (cipele) i svi vršnjaci ti se rugaju radi tog i naprave ti doživotnu traumu (da, i tada su djeca bila okrutna). Kasnije, kad shvatimo koliko pak ta naša djeca dnevno provedu vremena na raznim uređajima tj. modernoj tehnologiji, najčešće bude kasno.

Tehnologija nije a priori loša, ali…

Iako,a priori modernu tehnologiju ne treba odbaciti kao lošu i nepoželjnu, moramo biti svjesni opasnosti koju pretjerano i neprimjereno korištenje može imati. Opasnosti moderne tehnologije su mnogobrojne.

Da ne spominjem najcrnje scenarije za koje smo čuli ne samo u svijetu, već i kod nas, kada su djeca zbog video igrica izgubila živote, pa sve do slučajeva zlostavljanja i maltretiranja preko društvenih mreža, izloženosti općem ili vršnjačkom nasilju, medijskoj manipulaciji, porukama seksualnog sadržaja, pedofilima i predatorima. Prestravljuju nas priče o namamljivanju djece na tajne sastanke, o cyberbullyingu. Čitamo o mogućem razvoju ovisnosti zbog prečestog ili dugotrajnog korištenja interneta i svim ostalim opasnostima koje vrebaju u online svijetu.

Nadalje, u današnjem vremenu, javnost, tj. građani su preuzeli ulogu novinara i time pridonijeli slobodi izražavanja te pluralizaciji i demokratizaciji (novih) medija, međutim to sa sobom nosi i mogućnost pojave mnogo većeg broja selektivnih, neprovjerenih, nekvalitetnih, neistinitih te manipulativnih informacija ali na mnogo perfidniji i suptilniji način, što je posebno opasno.

Djeca i mlađa populacija korisnika interneta, osobito su podložni manipulaciji informacijama te je potrebno mnogo edukacije i obrazovanja kako bi korisnici novih medija postigli kritičko, osviješteno i selektivno razumijevanje prirode masovnih medija te postali „sigurni“ korisnici interneta.

U tome im mi, roditelji, moramo pomoći. Educirati, informirati o mogućim opasnostima te učiti sigurnom korištenju tehnologije.

**********

Sandra Osrečki magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.