Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života, koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života.
Tijekom srednjeg djetinjstva (od 5.do 8. godine) javlja se osjećaj srama, pa se djeca dok su naga često skrivaju, pogotovo od brata ili sestre suprotnog spola. Zanima ih ljudsko tijelo i fotografije muškaraca i žena, ali pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide kako se odrasli ljube.Nije neobično ni ako počnu koristiti žargonske i vulgarne izraze za intimne dijelove tijela i opčinjeni su pričanjem “prostih” šala i viceva. U ovoj fazi imaju “cure” i “dečke” te se mogu držati za ruke ili izmjenjivati poljupce, donositi darove. U šestoj ili sedmoj godini života djeca, zbog razvoja pojma o sebi, postaju još sramežljivija: jača je potreba za privatnošću te postaju svjesna socijalnih ograničenja spolnog izražavanja. Šestogodišnjaci mogu postavljati pitanja o trudnoći, menstruaciji, spolnom ponašanju i o tome “kako se rade djeca” - zanima ih cijeli proces reprodukcije. Masturbacija im više nije nasumična: djeca masturbiraju tražeći ugodu, otkrivaju nove oblike masturbacije, ali je to nešto što rade u tajnosti.
U kasnom djetinjstvu (od 8. do 12. godine) raste njihovo zanimanje za seksualnost i njezino izražavanje traje i kroz ovu dob, a kod osmogodišnjaka je praćeno šalama, pjesmicama o seksu, provokativnim smijuljenjem i šaptanjem. Osma godina je godina separacije u istospolne skupine: dječaci i djevojčice ne druže se previše međusobno te se socijalizacija uglavnom odvija s osobama istog spola. U devetoj godini javljaju se kolebanja mržnje i ljubavi između djevojčica i dječaka. Djeca mogu imati simpatije, dečka ili curu, ali samo kao pojam, pri čemu nema izravnih kontakata. Deseta godina kod djevojčica je obično vrijeme romantične zaljubljenosti u starijeg mladića ili nekog odraslog muškarca i maštanja; počinju pisati dnevnike, imati tajne te su okupirane romantikom i ljubavlju. Masturbacija postaje sve učestalija i sve više djece ima iskustvo masturbiranja. U dobi oko 11 godina na zabave se pozivaju i djevojčice i dječaci, a popularne su igre ljubljenja; no one obično ne uključuju ozbiljniji seksualni kontakt. To je ujedno i vrijeme kad obično počinje pubertet, razdoblje u kojem se javlja niz promjena koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije: djevojčicama rastu grudi, stidne dlačice te dobivaju mjesečnicu, dječacima se produbljuje glas, rastu genitalije i stidne dlačice.
Koja je razlika između spolne igre i problematična spolnog ponašanja?
Problematično ponašanje uglavnom je atipično seksualno ponašanje djeteta koje može upozoriti na teškoće u spolnom razvoju te, u krajnjem slučaju, može biti znak seksualnog zlostavljanja.
- djeca uče spolno ponašanje kroz igru, a seksualna igra zapravo je nastavak uobičajene igre
- djeca za igru biraju vršnjake, a ona koja zaostaju u razvoju igraju se s djecom sličnijom njihovu razvojnom stupnju
- što je veća dobna razlika između djece koja se upuštaju u seksualnu igru, veća je vjerojatnost da je posrijedi problematično seksualno ponašanje
- u jednom razdoblju dijete može pokazati veliko zanimanje za seks i postavljati različita pitanja povezana s njime, da bi u drugom trenutku pokazalo zanimanje za kuhanje ili sl.
- zabrinjavajuće je ako je dijete pretjerano zaokupljeno seksualnošću te često radije masturbira nego sudjeluje u uobičajenim dječjim aktivnostima
Djeca odrastajući usvajaju sve više znanja o spolnosti od roditelja, iz medija, od vršnjaka. To pridonosi njihovu sve većem razumijevanju spolnosti, kao i interesu koji se povećava u skladu s dobi i znanjem. Kad su mala djeca pretjerano izložena seksualnosti odraslih ljudi, često oponašaju neprilagođene radnje ili pričaju o njima, ponašaju se drukčije od svojih vršnjaka, odnosno nadilaze razvojno primjerena ponašanja, a njihovo znanje i seksualni postupci su složeniji.
- ako se neko seksualno ponašanje pojavljuje unatoč jasnim i konzistentnim granicama ili upozorenjima da prestanu, to može biti razlog za zabrinutost
- neka djeca izgledaju kao da se ne mogu zaustaviti u spolnim aktivnostima, unatoč upozorenjima roditelja
- takva spolna ponašanja mogu biti odgovor na ono što se zbiva u njihovoj okolini ili na traumatska i bolna sjećanja
- u prirodnu spolnu igru, koja je izraz radoznalosti, djeca obično ulaze dobrovoljno, uz dogovor kako o tome neće nikome govoriti nego će to biti njihova tajna
- mala je vjerojatnost da će se neko dijete tužiti na drugo jer je pokušalo s njim igrati spolne igrice; treba se zabrinuti ako se dijete tuži na drugo jer svakako su problematična ponašanja koja uzrokuju fizičku ili emocionalnu bol djetetu, drugoj djeci ili osobama
- kad djeca koriste spolno ponašanje (seksualni govor, geste ili dodire) kako bi povrijedili druge ljude, to može značiti kako su i sami nešto slično proživjeli.
- djeca nakon pete godine uglavnom razvijaju osjećaj za vlastitu i tuđu privatnost pa spolno ponašanje ispoljavaju uglavnom kad su sama i izvan vidokruga odraslih
- zabrinjavajuće je ako dijete školske dobi ne skriva spolno ponašanje te ga pokazuje pred drugim osobama
Djeca su sklona spontanom iskazivanju privrženosti ili naklonosti te često grle ili ljube odrasle osobe, što je pokazatelj razvijenosti sigurne privrženosti. No, zabrinjavajuće je ako odrasle osobe dodiruje na način koji više nalikuje na spolne kontakte odraslih osoba. Ako dijete školske dobi nema osjećaj za tuđu privatnost te povrjeđuje emocionalni i fizički prostor drugih osoba, to može upućivati na odrastanje u okolini u kojoj se ne poštuju osobne granice.
Dječji osjećaji prema spolnosti uglavnom su spontani i bezbrižni. Djeca koju zateknemo u spolnoj igri s drugom djecom uglavnom izražavaju sram. Takvi osjećaji su normalni i treba ih razlikovati od dubokog srama, krivnje ili tjeskobe koji se javljaju kod djece koja su bila prisiljena ili nagovorena na seksualna ponašanja ili su bila izložena seksualnosti odraslih ljudi praćenom agresijom.
Indikatori problematičnog seksualnog ponašanja djeteta
- dijete je sklono upornom, kompulzivnom spolnom ponašanju te zanimanje za spolnost nadmašuje sve druge interese
- njegovo spolno ponašanje je izrazitije negoli kod druge djece te je složenije i podrazumijeva znanje neprimjereno njegovoj dobi
- dijete ponavlja puni raspon spolnog ponašanja odrasle osobe
- su djetetove spolne aktivnosti usmjerene prema mlađoj djeci i temelje se na prisili i pokazivanju moći i agresije
- dijete koristi seks da bi povrijedilo druge ljude ili spolno ponašanje uzrokuje bol (fizičku ili emocionalnu) njemu ili drugim osobama
Razlika između seksualne igre i problematična seksualnog ponašanja
Seksualna igra
- spontana i istraživačkog karaktera
- pojavljuje se povremeno
- nije povezana s visokom razinom straha, ljutnje ili tjeskobe
- manje je učestala ako odrasli postave jasne granice
- u njoj sporazumno sudjeluju djeca slične dobi
Problematično spolno ponašanje
- učestalo kompulzivno ponašanje
- događa se u društvu djece koja se ne poznaju dovoljno
- interferira s normalnim dječjim aktivnostima
- agresivno je i temelji se na nagovaranju, prisili i moći
- usmjereno je prema mlađoj i slabijoj djeci
- ne prekida se iako je dijete upozoreno da prestane
- uzrokuje ozljede djeteta ili drugih
- obuhvaća postupke primjerenije odrasloj dobi
Kad i kako razgovarati s djecom o seksualnosti?
Spolna edukacija u najširem smislu uključuje učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama dijelova tijela.Također, važno je napomenuti da bi spolna edukacija trebala biti kontinuiran proces, a ne “jedan veliki razgovor”. Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladan njegovu kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem
Nekoliko je načina kako roditelji mogu reagirati na dječje spolno ponašanje i pitanja koja postavljaju:
Ignorirati – prikladno je u situacijama kad želite izbjeći poticanje određenog ponašanja ili svoju pretjeranu reakciju
Glumiti neznalicu – to znači pretvarati se da ne razumijete što dijete radi ili vas pita. Time možete prikupiti više informacija o djetetovu ponašanju, pitanju ili izjavi. Predškolci često ponavljaju riječi koje su negdje čuli ili nešto što su vidjeli, a da možda i ne razumiju njihovo pravo značenje (npr. ako vas dijete pita jeste se vi vaš partner seksali, možete zbunjeno odgovoriti: Zlato, a što ti misliš što je seks?)
Reflektirati – odnosno ponoviti ili zrcaliti djetetovo pitanje, izjavu ili izraz lica. Ovako dijete zna da razumijete kako se osjeća i što ga zanima (npr. Aha zanima te kako izgleda pišo?)
Postavite granice – izjavom ili ponašanjem pokažite kako je ponašanje djeteta neprihvatljivo. Jasno postavite granice i očekivanja djetetu i pritom mu pomozite da pronađe prikladne načine ponašanja. (npr. vaše dijete masturbira pred gostima – možete mu reći: To je nešto što možeš raditi kad si sam/sama, a ne pred drugim ljudima.)
Kazna – u području spolnog razvoja djeteta kazna općenito nije prikladan način reagiranja na djetetovo spolno ponašanje i pitanja