Šest načina kako kod djece poticati psihološku otpornost na stres i promjene

U današnje vrijeme važnije je nego ikad kod djece razvijati otpornost na stres i promjene koje su događaju brzo i naglo u društvu, politici i ekonomiji, ali i međuljudskim odnosima.

djeca_roditelji_pixabay

U današnje vrijeme važnije je nego ikad kod djece razvijati otpornost na stres i promjene koje su događaju brzo i naglo u društvu, politici i ekonomiji, ali i međuljudskim odnosima Psihološka otpornost je proces dobrog prilagođavanja teškim okolnostima, traumama i značajnim izvorima stresa kao što su problemi u obitelji, vezama, zdravstveni problemi, problemi na poslu ili u financijama.

Psihološka otpornost ima veze s urođenim temperamentom, ali uključuje ponašanja, misli i aktivnosti koje se mogu naučiti i razviti. Kada kažemo da je netko psihološki otporan, to ne znači da on ne proživljava poteškoće i neugodne emocije, već da kroz tugu i emocionalnu bol uči kako sljedeći put biti otporniji. Psihološka otpornost još se naziva i psihološki imunitet.

Psihološke poteškoće javljaju se u sve ranijoj dobi

Ili danas doista imamo više slučajeva pojave mentalnih poteškoća kod sve manje djece ili su uvijek postojale, ali se nisu proučavale i mjerile. U svakom slučaju, danas postoji svijest o tome da se djeci koja pate od anksioznosti ili depresije treba pomoći. Najbolji put za to je pomoći djeci da razviju vještine otpornosti, odnosno da se nauče snositi sa stresom i neugodnim emocijama te da iz takvih iskustva izvlače pozitivne poruke.

Naš mozak reagira na informacije koje prima, pa se otpornost može učiti, modelirati i njegovati u bilo kojoj dobi. Ukratko, učenje psihološke otpornosti svodi se na učenje djeteta da prepozna što mu se događa, kako se osjeća i da pronađe rješenje da se iz negativnih iskustava izvuče, da ih riješi te da se osjeća bolje.

Šest dobrih tehnika za učenje i razvoj psihološke otpornosti

Provodite vrijeme sa svakim djetetom nasamo ili jedan-na-jedan

Roditelji koji imaju dvoje ili više djece itekako su zaposleni i nemaju previše vremena, no druženje sa svakim djetetom jedan-na-jedan vrlo je važno, a ne treba uopće naglašavati koliko usrećuje svako dijete. Otpornost proizlazi iz odnosa s najbližima. Ne postoji neka magična unutarnja snaga koja djeci pomaže u teškim vremenima. Češće je to postojanje jednog snažnog odnosa s odraslom osobom (barem jednom) koja djetetu pruža podršku.

Važna je kvaliteta druženja, a ne kvantiteta. To ne mora biti svaki dan, čak ni svaki tjedan, niti roditelj mora s djetetom negdje odlaziti i trošiti novac. Važno je da odvoji onoliko vremena nasamo s djetetom koliko je potrebno da dugoročno gradi stabilan odnos pun povjerenja i podrške, sa svakim djetetom zasebno. Čak i 10 minuta potpune pažnje je bolje nego sat vremena s djetetom kad vam je pažnja na nečem desetom. Dijete treba dobiti osjećaj da ima vašu punu pažnju i da je važnije od vašeg mobitela. Vrijeme jedan-na-jedan može biti tijekom večernjeg kupanja, za vrijeme vožnje, tijekom ručka ili večere. Slušajte dijete, razgovarajte s njim, pitajte ga o njegovim osjećajima, pričajte o svojim osjećajima. Kada ta druženja jedan-na-jedan postanu redovita, vaša djeca će znati da imaju osobu i prostor gdje su sigurni i gdje mogu izraziti svoje osjećaje i ispričati svoje probleme.

Uvedite rutinu u spavanje

Sve više djece bori se sa zaspavljivanjem i spavanjem, bude se umorni, usporeni. Manjak sna među glavnim je uzrocima stresa kod djece. Osim što se osjećaju loše, nenaspavana djeca imaju problema s koncentracijom, pamćenjem, kognitivnim funkcijama, rješavanjem problema i zadataka te donošenjem odluka. A sve to smanjuje psihološku otpornost djece na dnevne izazove.

Najbrži način da poboljšate dječji san je da ukinete ekrane i stimulativne sadržaje barem sat vremena prije spavanja. Plavo svijetlo s ekrana djeluje na proizvodnju hormona melatonina, a upravo on daje signal tijelu da je vrijeme za spavanje. Osim toga djeca idu spavati prestimulirana na osjetilnoj i emocionalnoj bazi. Prije spavanja bolje je pročitati djeci slikovnicu.

Vježbajte i boravite na svježem zraku

Osim opće dobrobiti za zdravlje, boravak na svježem zraku i vježbanje itekako pomažu djeci (i odraslima) da ojačaju svoje mentalne snage i otpornost. Poznato je da liječnici osobama koje pate od anksioznosti i depresije savjetuju da se bave fizičkom aktivnošću. Vježbanje pomaže tijelu da se lakše izvuče iz stanja stresa. Naime, isti hormoni koje naše tijelo proizvodi kad je u stresu (adrenalin i kortizol), proizvode se u puno manjoj količini za vrijeme vježbanja. Na taj način se kroz redovitu fizičku aktivnost naš sustav za upravljanje stresom oporavlja puno brže i "uči" kako fiziološki prevladati stresne periode.

Vježbanje s djecom može biti itekako zabavno, pa makar se radilo o rekreativnim aktivnostima poput igranja badmintona, lovice, vožnje bicikla, dugim šetnjama i slično. Djeca će oponašati roditelja i raditi ono što radi mama ili tata. Stoga upalite radio i plešite oko stola, radite sklekove, čučnjeve, trbušnjake, valjajte se po podu i vozite imaginarni bicikl... Djeca će vas oponašati, smijati se, uživati i razvijati otpornost.

Učite ih odgođenom zadovoljstvu

Otpornost znači razumijevanje da nećemo uvijek imati ono što želimo i onda kada to želimo. Psihologija je dokazala da pojedinci koji mogu prihvatiti odgođeno zadovoljstvo, žive sretniji i ispunjeniji život. Bez sposobnosti da odgađaju ugodu i nagradu, djeca gube važnu vještinu za njihovu dugoročnu dobrobit.

Najbolji način za učenje ove važne lekcije je - igranje društvenih igara. Takve igre uče djecu kontrolirati impulse, čekati svoj red i biti mentalno prilagodljivi. Vježbaju takozvani prefrontalni korteks, racionalni dio mozga koji sudjeluje u procesima donošenja odluka, emocionalnoj regulaciji i otpornosti. Igranjem društvenih igara omogućavate da kao roditelj budete model ponašanja svom djetetu, odnosno da mu pokažete kako se gubi.

Odgođeno zadovoljstvo uči se kroz bilo koju aktivnost koju s djetetom provodite od početka do kraja. Pa čak i ako je to gledanje crtića, čitanje slikovnice, vježbanje stoja na rukama...

Zdrava prehrana je važna

Kakve veze ima mentalna otpornost sa zdravom prehranom, zasigurno se pitate sada. Ima, i to velike. Prehrana ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje. Sjetite se samo kako se osjećate psiho-emocionalno kada ste jako gladni. Kvalitetna hrana mijenja omjere dobrih bakterija u našim crijevima i potiče raznovrsnost crijevne flore, a time se u mozak šalju umirujući impulsi. Procesuirana i loša hrana šalje uznemirujuće impulse. Roditelji već znaju da kad se djeca, primjerice, na dječjem rođendanu najedu pizze, sokića, grickalica i torte, da kući dolaze nemoguća, hiperaktivna, uznemirena, nezadovoljna.

Dobar trik je da cijela obitelj "jede abecedu", odnosno da si zadate zadatak da svaki mjesec pojedete barem 30 raznovrsnih namirnica po abecedi (A za ananas ili artičoku, B za bananu ili batat ili brokulu, C za celer ili ciklu ili cvjetaču itd.)

Modelirajte zahvalnost

Umjesto pitanja koja su im gnjavaža, poput "Kako je bilo u školi?" ili "Što ste tamo radili?", pokušajte potaknuti djecu da preoblikuju dojmove o nekom danu ili događaju. Postoji jedna dobra igra. Za večerom neka svi odgovore na ova tri pitanja: 1. Ima li netko za ovim stolom da je danas radio nešto što ga je učinilo sretnim? 2. Ima li netko za ovim stolom da je danas nekog drugog učinio sretnim? 3. Ima li netko za ovim stolom da je danas naučio nešto novo?

Uz pomoć ove vježbice svatko će razmisliti, a potom možda i pronaći nešto pozitivno u svakome danu. Ona uči djecu zahvalnosti (za male i velike stvari), njeguje optimistično razmišljanje i naglasak stavlja na dobrotu. Kada razmišljamo o sreći, pomaganju drugima, učenju novih stvari, ako se nešto loše i dogodilo u danu, ono nekako pada u drugi plan jer smo fokusirani na ono dobro. Uz sve navedeno, roditelji dobivaju priliku naučiti nešto o svojoj djeci što im inače ne bi rekla.