Najprirodnija je stvar na svijetu da roditelj želi vidjeti svoje dijete kako napreduje i postiže uspjehe. Tada su zadovoljni i roditelji i mališan. Međutim, što napraviti u situaciji kada znate da vaše dijete može bolje i više? Ne, ovdje se ne radi o ambicioznim roditeljima koji će mališana konstantno „forsirati“ na više truda i zalaganja. Ovdje je riječ o mališanima koji, iz samo sebi poznatih razloga, namjerno priječe svoj put prema uspjehu i određenim ciljevima. Niz je to postupaka poznatih pod nazivom samosabotaža.

Samosabotaža kao nesvjesno ponašanje

Zasigurno nije lako gledati nekoga koga volimo kako ne uspijeva u svojim nastojanjima. Još je gora situacija kada roditelj jednostavno zna da njegov mališan može bolje, no iz nekog razloga – ne želi.

Kada razmišljamo o samosabotaži, vjerojatno nam na pamet padnu neke manje stvari koje činimo kao odrasli. Primjerice, uslijed donošenja odluke o dijeti i vođenju zdravog života, ipak pojedemo i taj posljednji komadić čokolade. Mnogim roditeljima često nije ni na kraju pameti kako bi u nekim situacijama i njihov mališan mogao pribjeći samosabotaži.

Samosabotažu je najlakše definirati kao bilo koju aktivnost ili događanje koje nas odvraća od osnovnog cilja, nečega što smo željeli ili trebali postići. Čak i kada smo si „zacrtali“ određeni cilj i počeli raditi na njegovom ostvarenju, putem možemo napraviti više malih distrakcija koje će nas, u konačnici, okrenuti u sasvim drugom smjeru. To su često ponašanje, misli i ideje koje nas „sabotiraju“, a često ih radimo – nesvjesno. Upravo ovakve situacije mogu biti zbunjujuće i za odraslog čovjeka, koji nije svjestan što se točno događa. Djeci, stoga, padaju još i teže, ne znajući gdje tražiti uzrok svog neuspjeha.

Koje znakove tražiti?

Sumnjate li na to da dijete iz nekog razloga ne ostvaruje svo puni potencijal, čemu je uzrok samosabotaža, dovoljno je potražiti nekoliko tipičnih znakova. Ponašanje koje ukazuje na sabotiranje samog sebe, odnosi se u prvom redu na odbijanje svega što mališanu predstavlja izazov ili nečeg s čime se još nije susreo. Distanciranje od ljudi kojima je okružen, izbjegavanje određenih aktivnosti, konstantno žaljenje na misterioznu bol u, primjerice, trbuhu ili glavi – sve su to primjeri ponašanja koji bi samo trebali potvrditi da je riječ o samosabotaži.

Kada ste jednom potvrdili kako se zaista radi o samosabotaži, pitanje koje i dalje muči mnoge roditelje je – otkuda ova potreba zapravo dolazi? Psiholozi se slažu kako niz faktora utječe na njenu pojavu. U prvom redu ona je odgovor na stanja poput stresa, anksioznosti ili emocionalne preosjetljivosti. Ponekad može biti rezultat promjene ili stanja u okolini, poput nesređenih obiteljskih situacija ili zlostavljanja vršnjaka. Koji god da je uzrok, samosabotaža se u tom trenutku čini najbolje rješenje za izbjegavanje situacija koje mališanu stvaraju nelagodu.

Važno je napomenuti kako samosabotaža nije tek jedan čin, nego niz istih koji za posljedicu imaju konačan neuspjeh u nekom naumu.

Vraćanje na „pravi put“

U slučaju da je očito kako vaše dijete svojim potezima od sebe udaljuje potencijalni uspjeh, moguće je učiniti nekoliko stvari. Za početak je važno upozoriti dijete na ponašanje. Većina mališana zapravo nije svjesna kako ih nekoliko pogrešnih koraka može udaljiti od cilja. Točnije, nisu u mogućnosti racionalno povezati svoja ponašanja s konačnim neuspjehom. Roditelji su tu da ih upozore na to i objasne koji su mogući ishod njihovog ponašanja.

Razgovor je također važan dio ovog procesa. Upitajte mališana želi li zaista postići neki cilj, te nakon toga napravite zajedno plan čega bi se trebalo pridržavati na tom putu. Upitajte ga je li ga možda strah nečega na tom putu, te ćete vjerojatno dobiti odgovor zašto je do samosabotaže i došlo.

Iako roditelji nikako ne vole vidjeti svoje dijete uzrujano ili tužno, ovo su odlični trenuci za pokretanje razgovora o eventualnim strahovima. Tijekom razgovora svakako spomenite djetetove dosadašnje uspjehe. Dobra je ideja i na komad papira, zajedno s mališanom, napisati top pet situacija u kojima je bio ponosan na sebe i ostvareni uspjeh. Objesite papir na vidljivo mjesto, kako bi mališana podsjećalo na osjećaj zadovoljstva kada do rezultata i dođe.