Puno ljudi pri pripremi djece za vrtić čini iste pogreške. Izbjegnite ih i pomozite svom mališanu da lijepo započne svoju avanturu zvanu „vrtićki dani“.

Toliko je puno savjeta koji roditeljima govore što treba raditi i kako pripremati dijete za polazak u vrtić, ali ono što roditelji stvarno trebaju čuti je što nikako ne treba govoriti djetetu. Dakle, ove stvari se potrudite izbjegavati u širokom luku:

Fokusiranje na negativne stvari

Vi ste uzbuđeni što dijete kreće u vrtić, ali ono baš i nije? Vi ste spremni da ga pustite da bude s tetama i drugom djecom, ali ono još želi ostati s vama? Kada vas prvi dan zamoli da ga ne ostavljate cijeli dan tu samoga, nemojte se truditi objašnjavati mu kako će škola biti zabavna. Umjesto toga, usredotočite se na one aktivnosti koje ćete raditi skupa kada nije u vrtiću. Možete se dogovoriti da svaki ponedjeljak počinjete slasnim doručkom po njegovoj želji. Koje dijete ne bi oduševile palačinke s čime god poželi?

A kada vas pita što ćete vi raditi dok je ono u vrtiću, čak i ako ćete se malo odmoriti uz noge na stolu i daljinski u ruci, zadržite to za sebe i recite mu da ćete smišljati zabavne stvari koje ćete raditi kada  se ono vrati kući.

Grandiozne pripreme

Roditeljski instinkt nameće roditeljima ulogu trenera svojoj djeci. I iako u svijetu sporta ta uloga funkcionira, teško je tako djecu pripremiti na stvari koje ih čekaju. Oni nikad nisu vidjeli svijet o kojem im se priča i  samo slušaju kako ih roditelji uvjeravaju koliko je to dobro i lijepo. Dakle, nema potrebe da iz knjižnice posudite sve knjige o vrtićima i svaki dan im govorite što će tamo raditi i koliko će novih stvari naučiti. Odigrajte ovo ležerno i pustite djecu da stvore svoju viziju vrtića. Oni će se osjećati ugodnije ako ih kroz priču ne pokušavate konstantno pripremati na nadolazeće dane, a ni vi im nećete izgledati kao potpuni luđaci.

Uspoređivanje s drugom djecom

Roditelji se često zagledaju u svoju okolinu i dvoje oko svojih sposobnosti. Vide dijete prijatelja koje čita, dok njihovo ne zna niti slovkati svoje ime, u parkiću vide vršnjake svog djeteta kako se penju na najzahtjevnije sprave dok se njihov mališan gađa pijeskom u pješčaniku, a potom pravi nevidljiv i zapitaju se rade li nešto krivo.

Bez obzira na to što se možda i milijun puta u danu to zapitate, te sumnje nije dobro dijeliti s djetetom. Nemojte mu govoriti koliko dobro Ana čita ili koliko se visoko Marko može popeti. Cijenite njegove uspjehe i pozitivnim komentarima ga potičite da želi dati bolje i više od sebe kako bi napredovao. Nema veze ako još uvijek ne zna vezati svoje cipelice, naučit će – svojim tempom. Možda je teško, ali potrudite se da u skupini gledate svog mališana, a ne djecu koja ga okružuju i potičite ga i bodrite pa će na koncu će i on uspjeti ono što drugi već znaju.

Postavljanje neodređenih pitanja

Refleksni odgovor djece na pitanje „Što ste danas radili u vrtiću/školi?“ je „Ne znam.“ ili „Ništa.“. Zato valja izbjegavati tako općenita pitanja i pitati konkretno „Koje ste igre igrali poslije doručka?“, „Čemu ste se danas nasmijali?“ ili „Koje vam je slikovnice teta čitala?“.

Na taj način djeca će vam pričati o svom danu, a vi nakon toga njima možete pričati o svom. Tako ćete se i jedni i drugi osjećati više uključeno u živote obitelji.

I dragi roditelji, nemojte se bojati polaska u vrtić čak i ako period adaptacije ne bude išao onako glatko kako ste zamislili. Kada sljedeće ljeto dijete zbog ljetovanja ne bude išlo u vrtić tjedan ili dva vjerojatno ćete ga opet morati smirivati od plača kao i sada kada treba ga ne možete uvjeriti da ostane s tetama.