Osim što ih treba usmjeravati i korigirati, djeci treba pomoći da izgrade samopouzdanje, da osjete zadovoljstvo i imaju osjećaj da ih vidimo, čujemo i poštujemo.
Koji je to začin koji treba dodati u odgoju, a koji nam pomaže da s djecom izgradimo trajnu povezanost, odnos pun obostrane ljubavi, privrženosti, povjerenja i poštovanja?
Odgovor je jednostavan da jednostavniji ne može biti - igra! I humor!
Zaigrano roditeljstvo - igrajte se i gradite čvrst i trajni odnos sa svojom djecom
Psiholozi se slažu da je čvrsta veza s roditeljima ključna za zdravi psiho-emocionalni razvoj djeteta. Psiholog Lawrence Cohen, specijalist na području terapije igrom, naglašava kako osim autoriteta, roditelji moraju u odgoju koristiti "playful parenting" ili zaigrano roditeljstvo.
Kad se igramo s djetetom zapravo se spuštamo na njegovu razinu i ulazimo u njegov svijet. U svijet u kojem je dijete gazda, gdje vrijede njegova pravila, vizije i poredak. Kroz zajedničku igru dijete će nam često reći, ponekad između redaka, te pokazati sve što misli i osjeća. No istovremeno će graditi povjerenje u nas. Roditelj i dijete kroz igru jačaju duboku povezanost. Osim toga, igra, humor, smijeh i zabava mogu olabaviti stres roditeljstva, a istovremeno ojačati bliskost.
Igra zadovoljava fundamentalnu potrebu kod djeteta za povezanošću
Potreba za povezanošću je potreba da nas se sluša, razumije i da imamo podršku od voljenih osoba. Kod djece je to vitalna potreba koja mora biti zadovoljena od prvog dana. Dijete je potrebno voljeti, pružati mu fizički kontakt poput zagrljaja, maženja i poljubaca, pružati mu nježnost, utjehu i potrebnu njegu. Kada je uznemireno, dijete trebamo utješiti, a kada je dobre volje s njime se trebamo igrati i razgovarati.
Kako objašnjavaju stručnjaci, većinu problema u ponašanju i socijalizaciji uzrokuju upravo problemi u povezivanju s roditeljima.
Igra će pomoći u povezivanju roditelja i djeteta kao najprirodnija i najidealnija metoda, ali ona daje i priliku da se dijete poduči nekim životnim vještinama. Kroz igru dijete možemo naučiti, primjerice, da poštuje pravila i dogovor, da ne vara i ne laže, da prepozna tuđe emocije i razvija empatiju, da bude strpljivo i čeka svoj red, da nauči kako funkcionirati u timu i slično.
A što da rade roditelji koji se ne vole igrati?
Mnogi roditelji će reći da se ne vole igrati. Čak i ako poštujemo tu činjenicu, to ne znači da se ne mogu na isti način povezati se s djetetom. Igra nije samo slaganje legića, igranje Čovječe ne ljuti se ili češljanje lutkica. Igra je svaka aktivnost i interakcija koja je za roditelja i dijete zabavna, ugodna i povezujuća. Igra može biti zalijevanje vrta, pripremanje večere, vožnja biciklima i svaka druga aktivnost u kojoj je roditelj posvećen djetetu.