Roditelji vrtićanaca kao i roditelji osnovnoškolaca redovito slušaju o željama svoje djece da jednoga dana postanu glumci, pjevači, automehaničari, istraživači ili ” doktori za psiće i mace”. Ponekad vam se želje vaših mališana mogu učiniti potpuno nerealne i neostvarive, ali tko ste vi da im rušite snove?

Makar se činilo da upozoravanjem djece na mogućnosti koje imaju ili nemaju, pomažete njihovom shvaćanju sustava i svijeta u kojemu žive, činite upravo suprotno. Djeca trebaju vašu podršku i povjerenje da su u stanju učiniti bilo što. U krajnjem slučaju, nitko vam ne može zagarantirati da baš vaše dijete jednog dana neće postati astronaut.

Vjerujte u svoju djecu

Ako vaše dijete konstantno ponavlja kako želi postati veterinar ili vatrogasac kada odraste, poslušajte ga. Uostalom, i sami ste jednom bili na njegovom mjestu i maštali o zanimanju koje ste na poslijetku ili izabrali ili s vremenom zamijenili nečim drugim.

Jasno je da djeca u godinu dana uspiju promijeniti mišljenja i želje nekoliko puta, ali sama činjenica da se dijete veže za neko određeno zanimanje i spominje ga u svojoj igri i u razgovoru, znak je da ga nešto u tome jako privlači. Pokažite interes za tom željom pa dijete potaknite na razgovor. Sudjelujte u njegovim igrama i uključite se u maštariju.

Ako poznajete nekoga tko se bavi djetetovim omiljenim zanimanjem, dogovorite zajednički susret i neka dijete posjeti radno mjesto koje ga zanima i dobije priliku razgovarati o onome što ga zanima, a možda se i sam okušati u tome.

Pokažite mu da vjerujete u njegovu želju i mogućnost da to jednoga dana i postane. Možda ćete biti svjesni kako vaše dijete koje se boji krvi teško može raditi kao kirurg, ali nitko vam ne može reći kako taj strah s vremenom možda neće nestati i omogućiti mu da bude liječnik.

Razgovarajte o alternativama

Ako je vaše dijete sramežljivije, potaknite razgovor o budućem zanimanju. Ako je zainteresirano za sport ili umjetnost, pitajte ga vidi li se u budućnosti kao trener ili umjetnik. Kroz djetetove hobije najbolje ćete vidjeti što ga više ili manje privlači.

Bez obzira na njegov odabir, nemojte ga limitirati. Ne dijelite zanimanja na isključivo muška ili ženska i ne gurajte ga u zanimanje koje vi smatrate idealnim za njega. Rečenice poput “Ma što će ti to, ti bi bio idealan automehaničar” izbacite iz upotrebe jer vaš je zadatak dijete voljeti i podržati bez obzira na to što vam se planovi ne podudaraju.

Nije loše da s djetetom, posebice s višim osnovcima koji su u procesu odabira srednje škole i budućeg zanimanja, porazgovarate o mogućim alternativama primarnom odabiru. Potaknite dijete da u sebi otkrije i neke druge vještine o kojima do sada nije razmišljalo i o njima razmisli kao o mogućem odabiru.

Bilo da je riječ o klasičnim zanimanjima ili o nečem sasvim nesvakodnevnom, djetetu dajte do znanja da u njega i njegove izbore imate povjerenja te da ste spremni učiniti sve što je u vašoj moći da mu pomognete u ostvarenju cilja.

Iako većina maštanih zanimanja u djetinjstvu ipak neće postati stvarnost u odrasloj dobi, vaše vam dijete nikada neće zaboraviti što ste stajali uz njihovu odluku čak i kad su razmišljali o nečem naizgled nerealnom. Uostalom, nije nemoguće da takva želja jednom postane itekako realna.