Nedavno smo mogli čuti brojne osude u javnosti i medijima na račun reality showa Big Brother zbog termina emitiranja i sadržaja neprimjerenih djeci. Komercijalne televizije koje ga prikazuju, prije svakog emitiranja jasno naglase da sadržaj koji slijedi nije primjeren za djecu mlađu od 12 godina, oznaka 12 stoji u kutu ekrana tijekom čitave emisije, no grupe roditelja okupljene na društvenim mrežama još uvijek smatraju da bi se emitiranje trebalo prebaciti iza 22 sata, zbog pornografije, golotinje i psovanja, odnosno sadržaja koji nisu za dječje oči.

Polemika će trajati do kraja sezone Big Brothera i ponovno se pojaviti sa svakim takvim novim realityjem, pa je važno naglasiti nekoliko faktora koji idu ruku pod ruku uz ovu priču.

Prije svega, Big Brother i slične emisije uopće nisu namijenjene djeci i na roditelju je da dijete pošalje spavati prije 21 sat (kao što i preporučuju psiholozi i pedijatri). Na roditelju je da kontrolira koje sadržaje dijete gleda, ne samo na televiziji i u vrijeme emitiranja Big Brothera, već tijekom cijelog dana, a posebno sadržaje na internetu kojem dijete pristupa putem računala i mobilnih uređaja. Naime, s Big Brotherom ili bez njega, djeca su bombardirana neprimjerenim sadržajima sa svih strana i teško ih je u potpunosti zaštititi od golotinje, pornografije i psovki.

Prvi susreti s pornografijom

Prema studijama, djeca se s pornografijom u prosjeku prvi puta susreću s 11 godina i u većini slučajeva bez znanja roditelja i iz raznih izvora. Roditeljima je teško prihvatiti tu činjenicu i normalno je da smatraju da se djeca prije kraja puberteta, kada ih to počinje i prirodnim tijekom stvari zanimati, ne bi smjela s time zamarati niti biti izložena pornografskim slikama i sadržajima. Nažalost, pornografski sadržaji toliko su lako dostupni ovih dana, da nije čudno što “zaskoče” djecu staru svega 11 godina.

Drugim riječima, teško je zaštititi dijete, uvijek postoji šansa da će nešto čuti, vidjeti, da će mu nešto iskočiti na ekranu računala, da će ga neki link odvesti u smjeru u kojem ne bi trebalo ići, da će na televiziji vidjeti nešto za što emocionalno i psihički još nije spremno.

Rješenje je opet i uvijek razgovor

Rješenje kod ovakvih situacija, tvrde psiholozi, jest – razgovor.

Ponovno su roditelji ti koji trebaju započeti temu i razgovor, posebno zato što istraživanja pokazuju da dijete neće roditeljima samoinicijativno reći da je gledalo pornografski sadržaj, posebno ako se to dogodilo slučajno. Djeca se srame, često su zbunjena zbog onog što su vidjela, znaju da je to nešto “zabranjeno” i da nije za djecu. Neka bi mogla misliti da će se roditelji ljutiti. Ovakvi zbunjujući osjećaji na pragu puberteta mogu dovesti do problema sa socijalizacijom i do problema u vezama kasnije u životu.

Psihoterapeutkinja i jedna od vodećih stručnjakinja na ovom polju, dr. Trish Murphy, kaže kako potajni susreti djeteta s pornografijom mogu izazvati vrlo kompleksne psihološko-emocionalne odgovore. Primjerice, mogu potaknuti želju za viđenim iskustvom, ali u smislu “ne smiju me uhvatiti”. To znači da dijete može razviti sklonost gledanju pornografskih sadržaja, ali uz strah da će ga netko otkriti što ima utjecaj na stvaranje mišljenja o seksualnosti i intimnosti općenito. Nadalje, i možda najgore što se može dogoditi, jesu problemi u partnerskim odnosima koji mogu nastupiti kasnije u životu. Kad se u djetetovu životu pojavi “stvarna” partnerica ili partner, odnosno osoba i osobnost, ideje o seksualnim odnosima, intimnosti te očekivanja, mogu postati problem. Odrasli ljudi znaju da pornografija nije stvarni život, ali ako informacije o seksualnosti dolaze samo iz jednog izvora, izvjesna opasnost od devijacija na tom području, svakako postoje.

Što roditelji moraju učiniti?

Roditelji ne smiju dozvoliti da sav seksualni odgoj dolazi putem medija, odnosno preko pornografskih i seksualno eksplicitnih sadržaja na televiziji i internetu. Trebaju preuzeti kontrolu i inicijativu i početi s djecom razgovarati o seksualnosti i pornografiji odmah s početkom puberteta, pa čak i ranije. Dob od 11 godina nije prerano, ali važno je koje se informacije plasiraju djetetu, važan je pristup i važno je jezik prilagoditi emocionalno-psihološkoj zrelosti djeteta.

Kada roditelj inicira razgovor, dobro je početi od sebe. Nema ništa loše u tome da se iskoristi i Big Brother za početak razgovora. Na primjer, slijed pitanja i informacija može ići ovim redosljedom: “Što kažu tvoji prijatelji u razredu, da li gledaju Big Brother?”, “Želim ti objasniti zašto ne želim da ti gledaš taj reality show”, “U toj emisiji su odrasli ljudi koji često nisu svjesni ili zaborave da ih snimaju kamere, pa se ponekad ponašaju nekulturno, neprimjereno, često su prosti, a ima i nekih intimnih scena koje nisu baš za djecu tvoje dobi”.

Važno je da djetetu pokažete da nema teme o kojoj se u vašem domu ne razgovara, da ste otvoreni za razgovor u svako doba i na neki ga način pripremate na sve buduće razgovore koji će uslijediti nakon što pubertet ozbiljno uhvati vaše dojučerašnje dijete. Isto tako je važno da mu se obraćate s poštovanjem i da mu pokažete da razumijete sve pomiješane i zbunjujuće osjećaje koje bi dijete moglo u vezi seksualnosti imati.

Ako otvorite kanal za komunikaciju i osigurate atmosferu u kojoj se o svemu, pa i o seksualnosti ili pornografiji, može razgovarati, učinili ste pola posla. Nije dovoljno djeci samo govoriti “pornografija je zabranjena, to je loše za tebe, to se ne smije”, već mu treba objasniti da se tu radi o iskrivljenoj slici intimnosti i odnosa koju je najbolje izbjegavati dok dijete ne bude dovoljno zrelo da to samo razluči.

Paralelno s razgovorima o seksualnosti, roditelji trebaju učiti dijete da sebe i sve pojedince s kojima grade odnose tretiraju s poštovanjem, odnosno da poštuju svoj i svačiji integritet, da poštuju svoje i tuđe emocije, svoj i tuđi intimni, fizički i osobni prostor. To je dobra podloga i jedini način da jednog dana razviju zdrav odnos s partnerom/partnericom.