Ponašanje za stolom: pet pravila koja djecu moramo naučiti do osnovne škole

Zajednički obiteljski obroci za istim stolom ostavit će mnoge pozitivne posljedice na razvoj mališana.

vecera

Osim što će razviti zdraviji odnos prema hrani, dobiti osjećaj zajedništva i poboljšati svoje komunikacijske i socijalne vještine, umanjiti šansu da jednog dana budu pretili, djeca za stolom uče i određena pravila ponašanja koja će nositi sa sobom cijeli život i koja će puno govoriti o njima kao osobama.

Učenje bontona, odnosno ponašanja za stolom nije jedna stroga lekcija, već se demonstrira u niz situacija i kroz duži period, a prije svega kroz ponašanje samih roditelja i svih odraslih koji su primjer djeci. Naravno, većina obroka proći će u opuštenom raspoloženju i ne treba uvijek inzistirati na strogim pravilima, ali neka osnovna uvijek je dobro poticati i hvaliti.

Pod osnovno spada: molim te dodaj mi, (ne) hvala i učenje djece da ne komentiraju hranu, a posebno ne nekim pogrdnim izrazima (npr. ovo izgleda kao kakica, ovo smrdi kao prdac i slično). Ne uspijeva nam uvijek držati takve komentare pod kontrolom, neće djeca uvijek reći "molim te" i "hvala", posebno ako su zaigrani i još maleni, ali zato smo mi odrasli tu da ih podsjetimo na ta osnovna pravila koja ne vrijede samo za našim obiteljskim stolom, već i kad smo u gostima kada nam je posebno važno da se lijepo ponašaju.

Isto tako, dogodit će se da ćete i sami napraviti nešto što nije pristojno, primjerice, držati laktove na stolu, podrignuti, zaboraviti reći "molim te dodaj mi", srkati juhicu i slično. U tim situacijama pokušajte osvijestiti svoje ponašanje i biti dobar primjer jer ćete prije ili kasnije od djeteta dobiti "Zašto ti to smiješ, a ja ne smijem" ili "Vidio sam tebe da isto to radiš". Ako i kada ste uhvaćeni u nepristojnom ponašanju priznajte svoju grešku i iskoristite je za još jednu lekciju. Recite djetetu "Ispričavam se, to nije bilo lijepo ponašanje za stolom, je li tako?" i eventualno dajte djetetu priliku da vam pokaže ili kaže kako se treba ponašati.

Uz puno vježbe, strpljivosti i ponavljanja, djecu do osnovnoškolske dobi trebalo bi naučiti pet pravila ponašanja za stolom:

1. Kad sjednemo za stol u krilo trebamo prostrti ubrus. Ovaj mini ritual uobičajen je i očekuje se u restoranima, ali svrha mu je zapravo iznimno praktična i logična. Ako se dijete zaprlja, masne mrlje ili komadići hrane neće završiti na odjeći niti na podu. U ovu lekciju spada i ona vezana za ravno sjedenje za stolom, pri čemu laktove ne stavljamo na stol.

2. "Molim te dodaj mi..." rečenica je koju dijete treba upotrijebiti ako mu je neka hrana predaleko pa bi trebao ustati da je dohvati ili ako je posuda tako postavljena da bi trebao rukom ići iznad nečijeg tanjura.

3. "Hvala" koristimo kada nam netko doda posudu ili stavi jelo pred nas na tanjuru. "Ne hvala" koristimo kada nam netko nešto nudi, ali smo siti i više ne možemo ili ne želimo jesti.

4. Rezanje hrane priborom i komadanje kruha rukom. Već petgodišnjaci mogu prilično uspješno razrezati vlastitu hranu na tanjuru. Bit će nespretni i imati problema s držanjem noža i viljuške, ali svakako ih treba na to poticati. Kako djeca rastu treba ih ohrabrivati da pravilno koriste jedaći pribor i da kruh ne jedu griženjem i trganjem zubima, već komadanjem na sitnije komadiće pomoću prstiju.

5. Žvačemo zatvorenih usta. Mališani obožavaju izvoditi razne ludorije za stolom i igrati se s hranom. Do neke granice to je normalni dio razvoja i odrastanja, ali kada procijenite da su već dovoljno veliki da se mogu kontrolirati, podsjećajte ih da ne žvaču otvorenih usta, da ne rade razne grimase, već da pristojno žvaču zatvorenih usta manje zalogaje. U ovu lekciju također spada navika prisutna kod gotovo sve djece da lice unose u hranu na tanjuru, umjesto da hranu unose u usta.