Kao i mnogi drugi mediji i mi se želimo na kraju osvrnuti na godinu koju ispraćamo, ali sa stajališta događaja koji su vezani uz obitelj i djecu. Složit ćete se da je u 2009. godini politika oduzela previše djeci i njihovim roditeljima, kao i budućim roditeljima te raznim udrugama i institucijama koje se bave djecom. Bez imalo smisla za prioritete i sluha za probleme obitelji, hrvatska vlada zaslužna je za to da će mnogi roditelji za 2009. godinu reći – “Ne ponovila se”.

Donosimo nekoliko poteza Vlade kojima su izravno oštetili hrvatsku obitelj i koji su obilježili 2009. godinu.

1. Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji
Osim oporbenih stranaka, udruga za zaštitu ljudskih prava i uvaženih javnih osoba, najveću kritiku popraćenu prosvjedom i peticijom protiv Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji s pravom je povela udruga RODA. Naime radi se o Zakonu koji “ne pruža ženama adekvatnu medicinsku pomoć u skladu s europskim i svjetskim standardima” te im nepotrebno otežava liječenje.
Ono što je sporno, apsurdno, protiv uvriježene medicinske prakse u razvijenim zemljama i što vrijeđa buduće roditelje jest:
– dozvoljena je oplodnja samo tri jajne stanice po postupku čime se ženu bespotrebno podvrgava ponavljanju bolnog postupka,
– dozvoljeno je zamrzavanje jajnih stanica i spermija, ali ne i zametaka,
– zakon predviđa izlaganje žena češćim hormonalnim tretmanima,
– parovi moraju dokazivati izvanbračnu zajednicu,
– zakon predviđa neanonimnost donora.
Stjepan Mesić prvi put je iskoristio svoje pravo i od Ustavnog suda zatražio mišljenje o ustavnosti Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, jer kao i RODA i oporbene stranke smatra da taj zakon duboko zadire u ljudska prava i da stavlja u neravnopravan položaj neke hrvatske građanke i građane.

2. Ukidanje besplatnih udžbenika
Svega mjesec dana prije početka nove školske godine Vlada je odlučila ukinuti besplatne udžbenike za 550.000 učenika, te su roditelji najesen bili prisiljeni namaknuti ukupno 700 milijuna kuna, kako bi školovali svoju djecu. Osim udžbenika, djeci je ukinut i besplatan prijevoz u mnogim dijelovima Hrvatske, a trebalo je kupiti i školski pribor, odjeću i obuću, pa su mnoge obitelji posegnule za posuđivanjem novca.
Država koja sebe naziva “zemljom znanja” na ovaj je način poslala poruku da joj uopće nije stalo do izgradnje društva u kojem će obrazovanje biti prioritet. Forum za slobodu odgoja priopćio je da “je zemlja koja izobrazbu ne smatra jednim od prioriteta »osuđena na stagnaciju i propast…Nažalost, osim deklarativno, hrvatske vlasti ne dijele naše uvjerenje o fundamentalnoj važnosti znanja i obrazovanja za razvojne perspektive zemlje«.

3. Harač kao udar na obiteljski budžet
U nedostatku bilo kakve jasne strategije i gospodarskih planova i ciljeva, hrvatska vlada odlučila je teško zarađeni novac oduzeti radnicima. Time je direktno ugrozila boljitak, stabilnost i “normalan” život niza obitelji, odnosno djece. Plaće su manje, a cijene komunalija i benzina sve veće. U kombinaciji sa ukidanjem besplatnih udžebenika i prijevoza za učenike, prosječno hrvatsko dijete osuđeno je na svakodnevicu u kojoj ide u školu, jede i spava, bez sredstava za bilo kakve dodatne aktivnosti koje bi obogatile njegov rast i razvoj.
Samo u jednom mjesecu hrvatska Vlada je prosječnom hrvatskom radniku umanjila plaću za 168 kuna, odnosno preračunato u postotke 3,4%. To je oko 10 ulaznica za kazališnu predstavu, 5 sati tečaja stranog jezika za dijete ili četiri ulaznice za klizališta. Uspoređujući sa proteklom godinom, harač je vratio plaće na iznose od prije godinu i nešto dana. Kada se još na to uzme inflacija jasno je da Vlada teret krize prevaljuje na hrvatske građane.

4. Štednja na preventivnim i drugim programima za djecu
Iako su naglašavali da rebalans proračuna neće ići na teret osjetljivih socijalnih skupina, on je oduzeo drastična sredstva predviđena za djecu, ali i invalide i starije osobe.
Dramatičan apel uputila je dr. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece: – Štednjom na djeci povećat će se nasilno ponašanje među njima jer roditeljski su resursi iscrpljeni. Roditelji su potrošeni na druge stresove, kao što je preživljavanje, financijske nedaće, gubitak posla…Naša su djeca odrastala u poljuljanom sustavu vrijednosti i ne smijemo štedjeti kad im treba ugraditi drugačije vrijednosti – kaže G. Buljan Flander i upozorava da će ovakvi rezovi društvo stajati puno skuplje jer ćemo umjesto u prevencije ulagati u puno skuplje intervencije.

Milanka Opačić iz SDP-a kaže: “U državnom proračunu za 2010. ukupno je smanjeno 11 milijuna kuna za preventivne programe koji se odnose na djecu i mlade, a u Ministarstvu obrazovanja ukupno za djecu i mlade “skinuto” je 27 milijuna kuna”. U odnosu na 2009. godinu, Ministarstvo znanosti umanjuje sredstva za:
– prevenciju nasilja u školama (manje oko 313.000 kuna)
– sportske programe za vrijeme praznika (manje oko 800.000 kuna)
– poticanje izvannastavnih aktivnosti za djecu u vrtićima, osnovnim i srednjim školama (manje oko 3,7 milijuna kuna)

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, sredstva reže na sljedećim programima:
– Skrb za djecu i mlade s poremećajima u ponašanju (manje oko 1,2 milijuna kuna)
– Program djelovanja za djecu (manje oko 1,2 milijuna kuna)

5. Zabrana zapošljavanja u sustavu zdravstva i socijalne skrbi
U cijeloj Hrvatskoj, u 940 osnovnih škola zaposleno je svega 226 psihologa, u zdravstvu svega 20 do 30 dječjih psihologa, a u 450 srednjih škola i učeničkih domova svega 125 psihologa. Istovremeno na Zavodu za zapošljavanje svoj red na zapošljavanje čeka niz mladih, entuzijastičnih i kvalificiranih stručnjaka, no neće moći pomoći našoj djeci, jer je država zabranila svako daljnje zapošljavanje u sustavu zdravstva i socijalne skrbi.
(JK)