Često se adolescencija i pubertet navode kao sinonimi no ta dva pojma označavaju dva različita procesa. Naime, adolescencija je psihosocijalni (psihički) dok je pubertet anatomsko-fiziološki (biološki) fenomen. Pubertet je faza koju karakterizira brz tjelesni rast i razvoj te pojava sekundarnih spolnih obilježja koja završava potpunom spolnom zrelošću i sposobnošću razmnožavanja. S druge strane, adolescencija predstavlja razdoblje u kojem se jedna životna etapa (djetinjstvo) zamjenjuje drugom (odrasla dob) te se javljaju psihičke promjene koje prate tjelesni razvoj puberteta.
Roditelj: Daj vidi na što ti sliči soba! Molim te pospremi je danas, znaš da nam dolaze gosti.
Adolescent: Zašto bih? Meni se sviđa ovakva. Ako to nekome smeta, ne mora je gledati. Uostalom, tebi je samo važno da to gosti ne vide!
Roditelj: Nije istina! Uvijek te opomenem kada je nered u tvojoj sobi. Ne može ti soba ovako izgledati: odjeća razbacana posvuda, knjige i papiri po stolu i podu, krevet nepospremljen... Pospremi to, hajde.
Adolescent/ica: Ako ti to toliko smeta, zašto onda ulaziš u moju sobu? Imaš dovoljno mjesta u stanu!
Roditelj/ica: (sad već na rubu živaca): Kako to razgovaraš sa mnom?! Dok si pod mojim krovom, radit ćeš ono što ti ja kažem!!!
Adolescent/ica: Ma nemoj??! E pa onda ću se iseliti odavde, radije ću spavati na klupici u parku nego ovdje!!! Tamo ću bar imati svoj mir!!!!
...scena se nastavlja...
Roditelj ste mlade osobe starosti između 12 i 19 godina? Zvuči li vam ova scena poznato?
Prelazak iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih praćen je burnim fizičkim, hormonalnim, seksualnim, emotivnim i psihosocijalnim promjenama. Adolescent je zbunjen jer više nije dijete i nalazi se u poziciji u kojoj mora zauzeti poziciju odrasle osobe za koju još nije sasvim spreman. S druge strane, iz istog razloga zbunjeni su i roditelji. Njihov dojučerašnji dječačić ili djevojčica ima više povjerenja u svoje vršnjake nego u roditelje, sve manje vremena provodi s roditeljima, izlazi na mjesta za odrasle, oblači se provokativno da bi privukao pažnju, odbija poslušnost. Spontana reakcija roditelja obično se svodi na pokušaj da po svaku cijenu zadrži kontrolu, dok adolescent to doživljava kao pokušaj roditelja da stane na put njegovom razvoju i zadrži ga u zavisnoj poziciji djeteta.
U ovom preriodu često se javljaju problemi u školi: izostajanje s nastave, laganje i manipulacije. Sve to proizlazi iz duboke nesigurnosti i osjetljivosti adolescenta koji nastoji sakriti sebe i svoje probleme. Osjeća da roditelji nemaju pravo znati baš sve o njemu i kako, da bi odrastao, mora imati pravo na svoju privatnost. Posrijedi je često stid i nepovjerenje u roditelje koji "imaju rješenje za sve njegove probleme iako nisu u stanju riješiti svoje vlastite". Sve ovo roditeljima najčešće izgleda zastrašujuće.
Emocionalna nestabilnost, bunt i revolt, neposlušnost, samovolja, arogantnost, agresivnost, pa čak i delinkventno ponašanje manifestacije su kojima adolescent pokušava dokazati da više nije dijete. Iako želi pokazati da sve može sam, s druge strane taj odnos prema samostalnosti i odgovornosti je ambivalentan: htio bi ostati zavisan u onom djelu koji njemu odgovara. Primjerice, ne želi biti opterećen odgovornostima i novim obavezama, odnosno želi slobodu bez obaveza, samostalnost bez odgovornosti, a uspjeh, moć i ugled sada i odmah, bez truda i zalaganja.
U ovom periodu vašem adolescentu je sada najpotrebnija podrška, pomoć i razumijevanje iako vam se na prvi pogled tako ne čini. Jednostavnih savjeta za roditelje nema, no neke strategije mogu vam pomoći u davanju podrške adolescentu:
- Naučite svoje dijete da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te da je na njemu da preuzme odgovornost za njih: nemojte preuzimati odgovornost za njegovo ponašanje u kritičnim trenucima. Učite ga da uz sve veća prava koja traži idu i sve veće odgovornosti.
- Izbjegavajte davanje savjeta, osim kada vas adolescent to traži. Razgovarajte o životu općenito, o vlastitim stavovima, naglasite da život ima svoje tuge i radosti te da možemo uživati u sretnim trenucima ali i naučiti se nositi s teškim situacijama.
- Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji. Budite svjesni da adolescent želi samostalno odlučivati i iskusiti posljedice svojih odluka.
- Samopoštovanje adolescenta može biti vrlo krhko, stoga obratite pažnju kako mu se obraćate. Kritike i uvrede mogu ozbiljno narušiti njegovu sliku o sebi te ga emocionalno udaljiti od vas.
- Budite svjesni sebe, svoga glasa, tona i neverbalne komunikacije dok razgovarate sa svojim adolescentom. Možda ga odbija vaš izraz lica? Zvučite li cinično ili ironično? Vičete li?
- Dopustite mu da više odlučuje o svom životu i sudjeluje u obiteljskim odlukama.
- Budite što fleksibilniji prije nego automatski kažete NE. Dopustite mu da navede svoje razloge za ono što traži od vas. S nekim pravilima budite fleksibilniji, s nekima pravedni, a s nekima, vama važnima - nepopustljivi. Obrazložite mu iz kojeg je razloga neka vaša odluka donesena.
- Biti roditelj ne znači biti savršen. Možete se osjećati frustrirano, ljutito, obeshrabreno, tužno. Ako ste burno reagirali, ispričajte se svom djetetu. Na taj će način i mlada osoba učiti kako su odnosi kompleksni
Na kraju, imajte na umu da adolescenti od roditelja očekuju interes i pomoć kada je trebaju, ljubav, prihvaćanje i podršku, razumijevanje, nekritiziranje njegovih postupaka, povjerenje, smisao za humor..
Ovim člankom najavljujemo ciklus radionica Tehnike NLP-a u radu i životu s mladima. Radionice traju četiri modula, a ciklus počinje 8. studenog 2013. Godine.
Sve informacije možete dobiti na kristina@centarproventus.hr ili 098 817 417.