Kada mališan odluči "trenirati" roditeljsko strpljenje

Predškolarac koji se neće smiriti i ne sluša niti jednu riječ. Ili pak školarac koji se ne želi "primiti knjige", koliko god ga preklinjali.

sweet young little schoolgirl pulling her hair desperate in stress while sitting on school desk doing homework tired

U životu svakog roditelja zaista je mnogo situacija u kojima jednostavno može izgubiti živce, pitajući se što s mališanom nije u redu, ili pak gdje su oni, kao roditelji, pogriješili. Jasno je kako se gotovo na dnevnoj bazi događaju situacije u kojima jednostavno ne možete ostati mirni, a dijete kao da svo vrijeme testira vaše strpljenje.

Međutim, ono što bi svaki roditelj trebao učiniti u toj situaciji jest upravo pokušati se smiriti, koliko god se činilo nemoguće. A u tome vam mogu pomoći i neke tehnike, jer dalje vikanje samo će stvoriti začaran krug u kojem vas klinac "prevesla", a vi završite frustrirani.

Strpljenje i priznavanje uspjeha

Bez brige, u situacijama kad dijete zaista odluči trenirati vaše strpljenje, moguće je izaći kao pobjednik, odnosno, bez podizanja glasa i dovođenja u stanje opće izbezumljenosti i vikanja. Mnogi psiholozi ističu kako roditelji već u samom startu imaju pogrešan pristup prema cijeloj situaciji u kojoj se nalaze. Naime, mame i tate nerijetko imaju tendenciju razmišljati o tome što su krivo napravili kada vide svog mališana kako urla, baca se po podu i jednostavno odbija poslušati i jednu jedinu riječ. U tim se trenucima javlja unutarnji nemir i frustracija onime što nisu uspjeli kao roditelji napraviti, a to je disciplinirati svoje dijete.

Dobra je vijest kako se gotovo svi roditelji mogu prepoznati u ovoj situaciji. Bez obzira na to što vam kroz glavu prolazi probajte si jednostavno – odati priznanje. Pohvalite samog sebe kao roditelja. I to upravo zbog toga što nerijetko prolazite kroz slične situacije, no i dalje niste podbacili u brizi za svog mališana, niti će se to ikada dogoditi. Ponekad je oslobađajući trenutak u kojem shvatite kako ne možete uvijek imati sve pod kontrolom, no bez obzira na to savršeno funkcionirate kao roditelj. S tom mišlju u glavi, lakše će biti prijeći preko djetetove neposlušnosti u određenom trenutku, i to bez "pucanja po šavovima". Jer naposljetku, mališan će se sam smiriti kao što to i obično biva.

Drugačija perspektiva

Kada mališan odbija poslušati išta, ako niste u žurbi, probajte pronaći svoje jedinstveno rješenje problema koje neće uključivati vikanje i ljutnju. Dobro razmislite u kojim se situacijama događa da mališan jednostavno "poludi". Je li to u rano jutro, dok ste u žurbi s pripremama za posao i školu ili vrtić? Ako je tako, probajte razmisliti kako takvo ponašanje i neizbježno kašnjenje koje slijedi možete unaprijed spriječiti.

Ranije buđenje, te priprema stvari večer prije zasigurno mogu ubrzati stvari ujutro. Zamolite mališana večer da večer prije sam spakira sve potrebne stvari i priredi ono što će obući. Kada vas ujutro odbija slušati, barem će vaša razina stresa oko toga da još puno stvari trebate obaviti prije izlaska iz kuće biti manje. S druge strane, manje stresa znači često i sasvim drugačiju reakciju na sve što vam mališan svojim ispadima može priuštiti. Biti ćete iznenađeni kako manje stvari na pameti može učiniti za vas.

Budite realistični

Ponekad ljudi na spomen riječi strpljenje automatski misle da je to stanje u kojem nas apsolutno ništa ne pogađa, te da s treniranjem strpljenja postajemo hladni prema mnogim stvarima koje su nas inače živcirale. Međutim, to je ipak daleko od istine.

Nije realno kako ćete s treniranjem strpljivosti jednostavno doći u zonu u kojoj stres ne postoji. Pogotovo kad je o roditeljstvu riječ. Stres ćete u nekim situacijama i dalje osjećati koliko god strpljiva osoba bili. Ono što možete iz temelja promijeniti je što zapravo dobivate tim stresom i reakcijama, odnosno što vam one govore. U takvim je situacijama potrebno ne samo razmišljati kako se trenutno osloboditi frustracije, već što je sve dovelo do nje i što idući put možete napraviti da do toga niti ne dođe. I zapamtite kako ništa ne može doći odjednom, te ćete se i dalje suočavati s trenucima u kojima vam se radi ponašanja vašeg mališana "diže kosa na glavi". Međutim, ono što je utješno je to da je zasigurno riječ samo o prolaznoj fazi nestašluka kroz koju svako dijete barem jednom prođe.