Otkriće je to istraživača sa Sveučilišta u Torontu i Sveučilišta u Kaliforniji. Profesori psihologije, Gail Heyman i Kang Lee, potaknuti manjkom studija ove tematike, proveli su istraživanje na sudionicima dviju povezanih studija o laganju roditelja svojoj djeci u svrhu poticanja prikladnog ponašanja i/ili usrećivanja djeteta.
U jednoj studiji, mnogi su roditelji izjavili da su govorili svojoj djeci da će se loše stvari dogoditi ako ne odu spavati kad trebaju ili ako ne pojedu ono što je na tanjuru. Primjerice, jedna je majka djetetu rekla da će, ukoliko ne pojede cijeli ručak, dijete dobiti prištiće svuda po licu. Drugi su roditelji nešto inventivniji. Tako je jedan otac izjavio: "Svojoj smo kćeri rekli da, ako zamota sve svoje dude kao darove, 'vila dudica' će doći i odnijeti ih djeci koja nemaju dude, a trebaju ih...Mislio sam da je zdravije na ovakav način djelovati kako bismo potaknuli kćer da se osjeća ponosnom i posebnom".
U drugoj su studiji istraživači ispitivali sjećanja studenata o lažima njihovih roditelja i dobili slične rezultate - roditelji često lažu svojoj djeci, čak i onda kada im govore da su laži neprihvatljive. Istraživači ovakvu praksu nazivaju "roditeljstvom kroz laganje".
Iako Heymanova smatra da postoje prilike u kojima je prikladno biti manje iskren prema djetetu ("govoriti dvogodišnjaku da smatrate da su njegovi crteži ružni jednostavno je okrutno"), ipak potiče roditelje da promisle o alternativama prije pribjegavanja lažima.
"Djeca se ponekad ponašaju neprikladno ili na načine koji bi im dugoročno mogli naštetiti. Uobičajeno je da roditelji isprobaju cijeli niz strategija, uključujući i laži, kako bi ostvarili poslušnost djeteta. Stoga, pokušavajući manevrirati zahtjevima djeteta kroz dan, brige o mogućim negativnim posljedicama na dječja uvjerenja o iskrenosti nisu uvijek nužno na prvom mjestu", pojašnjava Heymanova.
U istraživanje je bila uključena i populacija azijsko-američkih i europsko-američkih parova roditelja. Azijsko-američki parovi su češće lagali svojoj djeci kako bi utjecali na njihovo ponašanje. Prema istraživačima, jedno od mogućih objašnjenja je i to da, u usporedbi s europsko-američkim parovima, azijsko-američki roditelji snažnije naglašavaju važnost učenja djece o poslušnosti i poštovanju, te pritom koriste raznolikije strategije za postizanje tog cilja.
Istraživanje je objavljeno u posljednjem izdanju časopisa The Journal of Moral Education.
Više sličnih članaka potražite na Biologija.com.hr!