Većina roditelja često brine kako će njihove svađe i povišeni tonovi djelovati na djecu. Hoće li biti preplašena? Trebamo li se svađati na tavanu ili u podrumu kako klinci ne bi čuli? Kako će oni to u svojim glavicama doživjeti i hoće li imati posljedice?

Sigurno se i sami sjećate neke od svađa svojih roditelja ili članova obitelji. Malo tko može za sebe reći da nikada nije čuo dernjavu ili barem prepirku u domu tijekom odrastanja, pa tako ni naša djeca. Gotovo je neizbježno da barem ponekad čuju ili svjedoče svađi.

Međutim, psiholozi kažu da postoji razlika između “svađanja” i “svađanja”. Ukoliko vičemo i urlamo bez reda, a potom zalupimo vratima i ostavljamo da negativnost i netrpeljivost ostane visjeti u zraku, djeca će ostati preplašena. No, ako se nakon svađe pomirimo pred djecom i pazimo da verbalni udarci nikada nisu ponižavajući i “ispod pojasa”, možda djecu možemu nečemu i naučiti.

O tome govori i studija Sveučilišta u Rochesteru koja je provedena među 235 obitelji s djecom starosti od 5 do 7 godina. Roditelji su bili podvrgnuti nizu ispitivanja kroz razdoblje od tri godine o “stilu prepiranja”. Istovremeno su ispitivani i učitelji te odgajatelji njihove djece i to o socijalnim vještima u razredu ili grupi.

Roditelji su također dali pristanak da ih se snima na video vrpce tijekom diskusija u kojima su se prema određenom scenariju, danom od strane znanstvenika, morali sukobiti. Znanstvenici su potom ocjenjivali koliko je konačni ishod rasprave među parovima bio “konstruktivan” ili “destruktivan”.

Desetljećima su istraživanja pokazivala da kada se roditelji svađaju, djeca imaju više šanse postati agresivna, nervozna i povučena. Ali ako prakticiramo tzv. “dobar stil” svađanja, istraživanja poput ovog navedenog, pokazuju da su djeca roditelja koji se konstruktivno svađaju, društvenija i imaju razvijeniju empatiju od svojih vršnjaka.

Što podrazumijeva “konstruktivno” svađanje?

Konstruktivno svađanje zapravo je mješavina savjeta psihologa i zdravog razuma. Evo nekoliko savjeta:

– Najvažnije je poštivati partnera i tijekom svađe te zapamtiti da bez obzira koliko smo ljuti, postoji više dobrih razloga zbog kojih smo tu osobu izabrali kao životnog partnera.

– Treba doista slušati što nam partner pokušava reći, uspostaviti kontakt očima i dati do znanja da čujemo i razumijemo njegovo ili njezino stajalište.

– Čak i ako smo ljuti, partneru ponekad treba dati do znanja da smo mu i dalje privrženi. Najbolje je to učiniti sa kratkim fizičkim dodirom ili nekom lijepom riječi.

– Uvijek treba pokazivati poštivanje prema partneru. Drugim riječima, ne smije se preći određena granica u bijesu i srdžbi ili gubitak kontrole. Ne treba izgovoriti riječi zbog kojih ćemo kasnije požaliti.

– Trebamo uvijek imati na umu da je cilj s partnerom pronaći rješenje, a ne pobjediti u ratu.

I na kraju, ukoliko je svađa neizbježna, neka djeca vide sretan kraj, odnosno neka uče na našem primjeru kako razriješiti spor i neka se na kraju zajedno s nama vesele i smiju, kada shvatimo kako smo bili smješni i nezreli, poručuju stručnjaci. Razrješavanje konflikata nešto je što se najbolje uči kod kuće. I na kraju, budimo pravedni, neka i svađa bude “fair play”.
(JK, Izvor: New York Times)