U posljednjih godinu dana nezaposlenost je postala globalni problem koji je pogodio jednako zemlje u razvoju, ali i one bogate i napredne. Samo u Hrvatskoj broj nezaposlenih popeo se na oko 320.000, što je porast od 20% u odnosu na 2009. godinu. Kako nezaposlenost roditelja pogađa djecu, raspravljaju najugledniji svjetski psiholozi.

Ono s čime se gotovo svi slažu jest da nezaposlenost jednog ili oba roditelja znači izniman emocionalan ali i psihološki stres koji podjednako pogađa djecu kao i odrasle.

Djeca koja žive u domovima u kojima je makar i jedan roditelj nezaposlen, potencijalne su žrtve emotivnih problema – od stresa i depresije, do pogoršanja uspjeha u školi i problema u ponašanju. Nadalje, životni standard koji je ispod razine normalnog življenja za posljedicu ima i slabiju prehranu, nedostatak novca za lijekove i terapije, odnosno slabije opće zdravstveno stanje djece.

“Kada se u obitelji dogodi takav pad i djeca preuzimaju značaj dio tereta”, smtra Dr. Christopher Bellonci, profesor psihijatar na Tufts University School of Medicine u Bostonu. “Kada obiteljima ide dobro, roditelji mogu taj stres nekako neutralizirati. No kada su roditelji i sami pod velikim stresom oni to ne mogu, pa dio napetosti prelazi na djecu”.

Za mnogu djecu koja su odrasla u zadovoljavajućim uvjetima, ova ekonomska kriza prvo je iskustvo teških vremena. Oni kojima je i prije bilo teško, a sada jedva krpaju kraj s krajem, produbljivanje neimaštine produbljuje negativne osjećaje. Oni vide da je sve manje hrane, nove odjeće i školske opreme. Neki će početi primati socijalnu pomoć, što donosi dodatni sram u obitelj koja nikada nije trebala takvu vrstu pomoći.

Ariel Kalil, profesor i razvojni psiholog sa Sveučilišta u Chicagu kazao je: ” Ljudi su prije smatrali da se gubitak posla ionako događa obiteljima lošeg ekonomskog statusa. No trenutna recesija dovela je do situacije u kojoj zaposlenici iz srednjeg ili višeg srednjeg sloja ostaju bez posla i proživljavaju ekonomsku nesigurnost. Takav neočekivani šok može imati psihološke posljedice na roditelje koje oni potom prenose na djecu”.

Neočekivani bijes i napetost uobičajeni su znakovi emocionalnog stresa kod djece. Nagle promjene u društvenom ponašanju, uključujući i nasilno ponašanje kao i sve lošije ocjene, također su znak uznemirenosti.

Najviše srama, straha i napetosti osjećaju tinejdžeri jer su više osviješteni o onome što se oko njih događa te jače osjećaju društvene posljedice nezaposlenosti roditelja. Njima je i više važno što će reći vršnjaci, ne mogu sudjelovati u nekim izvanškolskim aktivnostima i druženjima zbog nedostatka novca i osjetljiviji su na napetosti unutar obitelji.

Kako pomoći djeci da emocionalno preprode financijski pad?

Psiholozi navode nekoliko savjeta za roditelje:

– Razgovarajte s djecom o novoj realnosti koja je pogodila vašu obitelj, ali bez panike i vidnog straha. Pružite im nadu i utjehu najbolje što možete.
– Slušajte što djeca imaju za reći.
– Pratite pokazuju li djeca znakove uznemirenosti, depresije, strahova i zabrinutosti, jer ponekad su oni prikriveni i suptilni.
– Ukoliko osjetite problem, razgovarajte s učiteljima i profesorima. Ukoliko su i oni primjetili pad u društvenom i školskom okruženju, potražite pomoć školskog psihologa i pedagoga.
– Ukoliko zbog financijskih problema i vaš brak dolazi u krizu, napravite sve da poboljšate situaciju. Bračne svađe samo pogoršavaju opću negativnost u osjećajima djece.
– Ukoliko i sami osjećate simptome depresije, pod hitno potražite pomoć.

Djeca mogu shvatiti da je novca manje i samo dobra komunikacija, nada i vjera da će biti bolje ukoliko se držite zajedno, mogu olakšati teško razdoblje kroz koje prolazite.
(JK)