Dječaci trebaju stabilan i prisan odnos s roditeljima

Čini se kako dječaci proživljavaju teže posljedice u školskoj dobi zbog nedovoljno prisnog i "siromašnog" odnosa s roditeljima u djetinjstvu nego djevojčice.

4bb0589315141

Novo istraživanje otkrilo je kako oni pokazuju loše i agresivno ponašanje kasnije što je rezultat nestabilnog odnosa s roditeljima u prvim godinama života.

Zbog čega postoji ta razlika između dječaka i djevojčica nije još sasvim jasno, ali znanstvenici smatraju da djevojčice jednostavno drugačije reagiraju, pa zadržavaju osjećaje umjesto da ih izbacuju iz sebe. I dok neki za loš odnos majke ili oca s djetetom krive genetiku i karakter samog djeteta, znanstvenici kažu da opće obiteljsko ozračje ima značajniju ulogu u svemu. Ipak, na neki način i oni priznaju roditeljima, da loš odnos s djetetom nije uvijek njihova krivnja.

Znanstvenici su sakupili 69 istraživanja posvećenih odnosu na relaciji roditelj-dijete, koja su obuhvatila oko 6.000 djece, te su dali konačan odgovor na pitanje kako vezanost, primjerice, djeteta i majke u prvim godinama života ima utjecaj na ponašanje djeteta u školskoj dobi.

Takozvani stil privrženosti je način na koji "dijete traži utjehu ili podršku kada je uznemireno", objasnio je voditelj istraživanja Pasco Fearon sa Sveučilišta Reading u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Bebe i mališani koji osjećaju sigurnu povezanost obično plaču i postaju vidno uznemirena kada su pod stresom i okreću se skrbniku za pomoć. Oni koriste roditelja kao "sigurnu bazu", kao utočište za poboljšanje neugodnih osjećaja kao i za ponovno zadobivanje smjelosti prije novih avantura otkrivanja okoline i svijeta koji ih okružuje. Takva strategija vrlo je važna za optimalni razvoj, smatraju psiholozi.

Spomenuto istraživanje je međutim pručavalo druge "nesigurne oblike vezanosti" na relaciji roditelj-dijete. Postoje djeca stara svega dvije godine koja izbjegavaju pomoć roditelja u rješavanju stresnih situacija, koja skrivaju uznemirenost i sama se pokušavaju s njome snositi te ne traže utjehu roditelja. Ponekad se čini kako ona žele i ne žele pomoć roditelja, pa će dotrčati do majke ili oca, ali će se zaustaviti "na vrijeme" i odustati.

Takav oblik ponašanja često je primjećen kod zanemarivane djece. Isto tako, djeca roditelja koji su pod stresom također izbjegavaju tražiti utjehu, a iznimno strogi ili nedosljedni roditelji također stvaraju "nesigurne oblike vezanosti" s djecom.

Djevojčice vs. dječaci

Spol snažno utječe na to kako će oblik vezanosti roditelja i bebe utjecati na ponašanje djeteta u kasnijoj dobi. Iako su mnoga djeca ponekad agresivna, dječaci koji su iskusili tzv. "nesigurno oblik vezanosti" pod većim su rizikom da će stvari rješavati fizičkim nasiljem, da će biti neposlušni i općenito destruktivni, otkriva istraživanje. Djevojčice rijetko postaju agresivne, bez obzira na oblik vezanosti s roditeljem u prvim danima života.

To ne znači da su djevojčice imune na posljedice loših odnosa s roditeljima, već jednostavno reagiraju drugačije. Djevojčice školske dobi potiskuju osjećaje, što može rezultirati depresijom, povlačenjem u sebe i uznemirenošću, a za što možemo kriviti i biologiju i društveno modeliranje.

Loši roditelji vs. siromašni roditelji

Siromašni i dobrostojeći klinci pokazivali su jednake rezultate. Ekstremno siromaštvo, ipak je poseban slučaj, kaže dr. Fearon. Djeca iz ekstremno siromašnih sredina bila su pod većim rizikom agresivnog ponašanja što je još jedan dokaz da osim osnovnih životnih potreba, djeca trebaju i emocionalnu podršku.

Osobnost vs. društvo

Moguće je da bebin urođeni karakter utječe na tip vezanosti koji će razviti prema roditeljima, no dr. Fearon naglašava da je najvažnije obiteljsko ozračje. Time ne želi kriviti roditelje, jer postoje mnogi razlozi zbog kojih je djetetu ponekad nemoguće pružiti stabilan i topli dom.

Ono što društvo može učiniti jest pružiti potporu roditeljima kako bi bili manje rastrzani životnim brigama i više fokusirani na roditeljstvo. Ukoliko se roditeljstvo poboljša, promijenit će se i okolnosti za dijete na bolje.

Istraživanje je objavljeno u novom broju časopisa Child Development.

(JK, Izvor: LiveScience.com)