Tjelesno kažnjavanje, kao odgojna metoda dugo je vremena bila tradicionalno i društveno prihvatljiva, no nema nikakve dvojbe da danas tome više nije tako.

Istraživanja su pokazala, kako je jedini “pozitivan” učinak tjelesnog kažnjavanja, postizanje neposredne poslušnosti, a s druge strane, djeca koju roditelji tjelesno kažnjavaju ne usvajaju dugoročno društvene i moralne vrijednosti, sama su nasilna prema vršnjacima, ali i u odrasloj dobi prema svojim partnerima i djeci, češće su depresivna, veća je vjerojatnost da će doći u sukob sa zakonom, a kvaliteta odnosa roditelja koji primjenjuju tjelesno kažnjavanje i njihove djece u velikoj je mjeri narušena – djeca se roditelja boje, osjećaju sram i poniženje. Tjelesno kažnjavanje više je pitanje moći i kontrole roditelja, nego odgoja djeteta, jer je zapravo demonstracija njihove nemoći da pozitivnim pristupom usmjeravaju dijete.

Republika Hrvatska jedna je od 18 zemalja u Europi i 23 zemlje u svijetu koje su zakonom zabranile tjelesno kažnjavanje djece u obitelji i to Obiteljskim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji te u situacijama kada ono prerasta u zlostavljanje, i Kaznenim zakonom. Nacionalnim planom aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, Vlada Republike Hrvatske obvezala se kako će, putem ministarstava, lokalne zajednice i civilnog društva, senzibilizirati javnost o potrebi sprječavanja tjelesnog kažnjavanja djece i svih drugih oblika nasilja nad djecom, provodeći više aktivnosti.

Nažalost, istraživanje UNICEFA u Hrvatskoj, pokazalo je kako čak 46 posto ispitanih roditelja smatra da je tjelesno kažnjavanje djece opravdano. To je dodatno upozorenje da uistinu svi moramo učiniti više kako bi se podigla svijest šire javnosti, ali i stručnjaka – odgajatelja, učitelja, socijalnih radnika, državnih odvjetnika, sudaca i drugih – o pozitivnim i nenasilnim metodama odgoja. Obilježavanje Dana odgoja bez batina, svakako tome pridonosi.

Izvor: www.dijete.hr