Šoping centri nas veselim pjesmicama zovu da kupimo sve što nam treba, a klinci ispituju strpljenje roditelja sa popisom svojih želja i željica te pismima Djedu Mrazu. Osim kupovanja i poklanjanja darova, blagdani mogu imati i svoju dublju poantu i svrhu.
Ako se sjetimo samih sebe kad smo bili djeca, sjećanja na prosinac i njegove blagdane najčešće vežemo uz osjećaje sreće, topline i zadovoljstva. Iako roditelji rijetko primaju poklone od mališana, oni podjednako uživaju u zabavi darivanja. To je ono doba godine kada djeci jednostavno mogu ispuniti svaku želju, dodatno ih razmaziti željenim igračkama i drugim darovima te uživati u njihovim radosnim vriskovima, osmjesima i slatkoj histeriji.
Ove godine, osim obiteljskog druženja, blagovanja, darivanja i drugih oblika uživanja s najmilijima, blagdane možemo iskoristiti da mališane naučimo ponešto o davanju. Ne darivanju, već davanju sebe i svog vremena i pažnje. Biti velikodušan, suosjećajan i pomagati drugima nešto je što bi trebali raditi tijekom cijele godine, ali najčešće o spomenutim vrlinama i postupcima razmišljamo upravo tijekom blagdana. Možda je to zato što nas na one koji imaju manje i koji trebaju našu pomoć sa svih strana podsjećaju razne reklame i apeli raznih humanitarnih udruga i akcija, a možda je to zato što tijekom blagdana malo ipak stajemo na loptu, odahnemo na kraju godine, imamo više vremena razmišljati o sebi i svojoj obitelji te biti zahvalni na onome što imamo. Tada nam na um padaju oni koji nisu toliko sretni ili su manje sretni i blagoslovljeni od nas.
Svaki čovjek u sebi nosi potrebu da pomaže drugima. Možda tu potrebu sve rjeđe zadovoljavamo zato što imamo sve manje vremena za svoje najbliže, a kamoli za one koje ne poznajemo. Kada pomažemo i dajemo, osjećamo se bolje, korisnije, sretnije, ponosnije, ispunjenije.
Na svijetu ne postoji važniji posao od onog - biti roditelj. Smisao podizanja djece nije u tome da odgojimo budućeg odvjetnika, profesionalnog sportaša, brokera ili liječnika. Smisao je da odgojimo ljubaznog, osviještenog, suosjećajnog pojedinca koji će pridonositi društvu svojim znanjem, vrlinama i postupcima.
Središnja točka ovakvog odgoja svakako je učenje djece o raznim oblicima humanosti. Djeca vide i znaju da živimo u svijetu u kojem nisu svi jednako sretni, sigurni i voljeni kao oni. Djeca trebaju, u skladu sa svojom dobi, znati da se na našoj planeti događaju ratovi, epidemije, prirodne katastrofe, ali i čista ljudska zloća. Djeca će kad tad shvatiti da su neka druga djeca, pa makar i na drugom kraju svijeta, gladna, žedna, bolesna, da su ostala bez doma, bez roditelja i slično. Djeca će vidjeti da su neki ljudi okrutni prema životinjama, prema drugačijima od sebe, prema prirodi i okolišu.
To su činjenice protiv kojih se teško boriti kao pojedinac, ali grupa pojedinaca može činiti gomilu, a gomila već može mijenjati ovaj svijet.
Stoga počnimo od malih stvari. Nahranimo mačku koja mijauče uz cestu ili još bolje, uzmimo je u svoj dom. Donirajmo boce onima koji žive od PET ambalaže. Poklonimo odjeću i hranu onima koji prose. Razveselimo nekom sitnicom osobu na koju smo gotovo zaboravili. Poklonimo višak igračaka djeci u domu, dječjem odjelu bolnice ili vrtiću. Ovo su samo neke ideje koje možemo činiti svaki mjesec, u kojima mogu sudjelovati djeca, a koja našu djecu uče davati sebe, svoje vrijeme, pažnju i materijalna sredstava u skladu s vlastitim mogućnostima. Ovakvim postupcima djetetu pokazujemo svijet koji je izvan njihova svakodnevnog okruženja, ali djeca za taj svijet trebaju znati i trebaju znati davati i truditi se učiniti svoju neposrednu okolinu boljom za sve njezine stanovnike.
Božić i prosinački blagdani općenito, period je kada se djeci ostvaruju mnogi snovi i najluđe želje. No sreću u njima može pobuditi i činjenica da su oni razveselili nekog koga možda uopće ne poznaju. U tome i je čarolija blagdana. Da smo svi sretni jer nam je stalo do svih ljudi, a drugim je ljudima stalo do nas. Ta povezanost i ljubav za svako živo biće nas i čini ljudima.