Reklama je danas gospodar medijskog prostora jer u velikoj mjeri utječe na svijest pojedinca, posebno na djecu, koja nisu svjesna virtualnog i realnog i razlike između informacije i oglašavanja. Reklame djeci ne nameću samo igračke i slatkiše, već i paste za zube na čijim su omotima junaci iz crtića, žitne pahuljice u šarenim kutijama, deterdžente s privlačnim medvjedićima. Prema nekim istraživanjima djeca do 10. godine života pogledaju oko 10.000 reklama, a zanimljivo je kako taj sadržaj utječe na dijete, odnosno usađuje im određene predrasude, utječe na potrebu za socijalizacijom, stvara sklonost određenom tipu proizvoda. Primjerice, studija GfK, Centra za istraživanje tržišta pokazala je kako čak 84 posto djece prati reklame na televiziji, a 58 posto obraća pozornost na velike plakate. Alarmantan je i podatak da sasvim mala djeca, bez mogućnosti kritičkog i objektivnog sagledavanja stvari, od roditelja traže određene robne marke. Dokazano je da su djeca predškolske i rane školske dobi glavna ciljana skupina kojoj se marketinška industrija obraća. Poznato je da su roditelji, neovisno o platežnoj moći, “slabi” na djecu i uglavnom popuštaju i kupuju im ono što im stave u kolica. Trogodišnjaci već prepoznaju brendove i proizvode na policama, a do osme godine djeca samostalno donose većinu odluka o kupovini.
Zabranjeno koristiti izravne apele na kupnju
Iako Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje (HURA) propisuje načine oglašavanja proizvoda koji su namijenjeni djeci ili koriste djecu u svrhu reklamiranja, ti se propisi naveliko krše. Promidžbene poruke ne bi smjele stvarati predodžbu da će djeca biti inferiorna ne budu li kupila određeni proizvod. Reklame namijenjene djeci, po etičkom kodeksu, ne bi smjele koristiti pridjev “uzbudljivo” ili “novo” za proizvode koji su stariji od godinu dana.Igračka bi morala izgledati jednako kao na fotografiji s ambalaže i djeca moraju znati što ih očekuje u kutiji i ne smiju steći dojam da će dobiti više. U promidžbenim porukama ne smiju se prikazivati djeca kako se igraju na prometnoj cesti, naginju se kroz prozor ili preko ograde mosta, penju opasnim strminama, ne smiju koristiti žigice, upaljače ili električne uređaje niti voziti automobile i motocikle. Zabranjeno je koristiti direktne apele na kupnju, a reklama ne smije izravno utjecati na djecu tako da ona roditelje (na)tjeraju na kupnju proizvoda. Nije dopušteno da reklamne poruke zlorabe prirodnu naivnost djece ili pomanjkanje njihovih životnih iskustava. Valja istaknuti da u Hrvatskoj ne postoji tijelo koje bi vršilo nadzor nad reklamama namijenjenima za djecu dok je Švedska primjerice još 1991.godine, kada su u zemlji dozvoljene prve komercijalne televizije i radio postaje, zabranila reklame koje ciljaju na djecu do 12 godina starosti, a kanadska pokrajna Quebec podigla zabranu na 13 godina starosti. U Norveškoj pak postoji zabrana reklama za vrijeme dječjeg programa i opća zabrana reklama usmjerenih na djecu.
Kako pravilno koristiti televizijski sadržaj?
Uvijek pitati što i kako gleda
Osim što ćete pokazati interes, pitate li dijete što gleda i zašto, moći ćete lakše procijeniti kako doživljava program te gleda li samo zato što “nema pametnijeg posla” ili ga emisija stvarno zanima
Televizor gasiti kad se ne gleda
Ako televizor stoji upaljen samo kao pozadinska buka, dijete će privući “šarene sličice”. Osim što će ga “odvući” od druženja, igranja i drugih aktivnosti primjernih njegovu uzrastu, to je najlakši način da dijete vidi sadržaje koji njemu nisu namijenjeni
Dajte djetetu da samo bira program
Ako djetetu dozvole da sam odabere emisije koje u tjednu želi gledati, roditelji će izbjeći “natezanje”, a ujedno lako dobiti uvid u interese djeteta
Za vrijeme jela nema televizije
Zureći u televiziju djeca pojedu više, a ujedno manje uživaju u hrani. Osim toga, obrok je često rijetka prilika da se čitava obitelj druži
Tv pitanja će razbiti privlačnost proizvoda
Dešifrirajući reklame može se smanjiti njihov utjecaj na djecu. Pitanja poput “Zašto ti se ovo sviđa”, “Misliš da to izgleda kao u reklami” “Čini li ti se to kao dobar izbor” navest će dijete da samo shvati reklame
Djeca mlađa od dvije godine ne bi smjela gledati u bilo kakav ekran, uputa je američke udruge pedijatara. Naročito televizijski, jer računalo i DVD “samo” sprečavaju razvoj djeteta u godinama koje su presudne, a na TV programu vrebaju brojni sadržaji koji mogu trajno se uvući u podsvijest. Tek nakon druge godine dijete bi smjelo gledati do sat vremena programa na dan. Za stariju djecu su opasne reklame namijenjene starijima jer (gotovo uvijek) pogrešno prikazuju svijet. Ali ponajviše one koje im poručuju kako “neće biti poput ostalih ako ne kupe...” Zato roditelji, osim usađivanja kvalitetnih navika gledanja televizije, moraju što je češće moguće gledati televiziju s djecom, pitati ih za mišljenje i pojasniti im smisao i svrhu reklama. No bez obzira voljeli reklame ili ne, za vas smo izdvojili nekoliko zanimljivosti vezano uz reklamni sadržaj.
- U svijetu se godišnje na reklame potroši više od 500 milijardi dolara
- Procjenjuje se da će prosječna osoba do 65 godine vidjeti gotovo dva milijuna televizijskih reklama
- Veliki ili takozvani jumbo plakati koji se najčešće nalaze uz važne prometnice nastali su davne 1900. godine
- Jedan od rijetkih dječjih časopisa u kojem nema niti jedne reklame je časopis “Kids Discover”
- Najpopularnije igračke koje su se reklamirale bile su Barbi za djevojčice i He-Man za dječake