Zavarivanje se oduvijek smatralo “muškim” zanimanjem i poslom kojim se bave isključivo muškarci. Zavarivanje je spajanje dvaju ili više istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, tako da se dobije homogeni zavareni spoj. Sama definicija zvuči pomalo komplicirano i nejasno za većinu nas laika. No, ovo nije članak informiranja o pojmu zavarivanja već o ženama zavarivačicama. Ženama i majkama koje su se u tom poslu “našle” i rade ga potpuno ravnopravno sa svojim muškim kolegama. Većinu njih na promjenu zanimanja i prekvalifikaciju natjerala je upravo potraga za sigurnim poslom i dobrim radnim uvjetima, kako bi se mogle što bolje i kvalitetnije posvetiti djeci i obiteljima. Da, i to radeći posao zavarivačice.

Valentina je bila cvjećarka, Silvija i Sanela radile su u tekstilnoj industriji, Matea je po zanimanju ekonomistica, a Silvija komercijalistica. Svima je sada zajedničko da su prekvalifikacijom postale – zavarivačice i radne kolegice.

“Zavarivačica sam postala sasvim slučajno, no najviše zahvaljujući svojoj prijateljici Saneli koja mi je preporučila tvrtku u kojoj sada radimo zajedno. Na promjenu zanimanja me najviše potaknula činjenica da želim više vremena provoditi sa svojom djecom, a rad u jednoj smjeni to omogućuje. Osim toga, osjećala sam da mi treba promjena u životu. U bivšoj firmi postala sam nezadovoljna i počela sam slati molbe za posao na razna mjesta. Iako sam po zanimanju ekonomistica, bilo mi je jasno da nema potrebe za mojim zanimanjem.”, govori nam Matea Jančec.

Većina ili gotovo sve ističu glavnu prednost ovog posla i jedan od glavnih motivatora koji ih je potaknuo na veliku promjenu u njihovim životima, a to je rad u jednoj smjeni i provođenje više vremena s djecom. Spomenute zavarivačice žive, ali i rade u Međimurju, gdje većina tvrtki radi po tri, a poneke i četiri smjene, što je ponekad samo po sebi problem kod usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza.

“Mlada sam mama dviju djevojčica, stoga mi je najveća motivacija za posao zavarivačice bio jednosmjenski rad i veća plaća. Dosad sam radila u tekstilnoj industriji u četiri smjene, pa i nisam baš mogla puno vremena provoditi s obitelji”, smatra Sanela Bajzek.

Slične razloge imala je i Valentina Vidović koja je 10 godina bila nezaposlena, a zatim joj Zavod za zapošljavanje nudi prekvalifikaciju i siguran posao. “Meni su najveći motivatori bili otac i djed koji su imali kovačku radionicu i znala sam što otprilike traži ovaj posao.”

Silvija Kovačić u prijašnjoj firmi je radila u tri smjene, “a tu su mi ponudili rad u jednoj smjeni i odmah sam prihvatila. To je ujedno bila i velika motivacija”.

Kako reagira okolina i muški kolege?

Iako sve ističu da im je najvažnija podrška obitelji koju imaju i bez koje se ne bi upuštale u ovaj posao, priznaju da ima i puno “čudnih pogleda“, ali i podsmjeha. Na to se ne obaziru.

“Okolina je na početku bila dosta skeptična o mojoj odluci da postanem zavarivačica, ali to se ubrzo promijenilo. Sad su već svi navikli i zapravo su ponosni što sam se odlučila za nešto takvo”, govori Silvija.

Slično iskustvo ima i Mateja. “Neki su mi govorili da je to muški posao, težak, zahtjevan. Dok su drugi bili pozitivni i davali mi podršku. Naravno, najveću podršku sam imala od svog muža. Kad me netko pita gdje radim i dobiju odgovor na to pitanje, samo se nasmiješe i ne mogu vjerovati.”

Sve imaju samo riječi hvale za svoje muške kolege, koji su im mentori i učitelji, ali i pomagači i savjetnici u poslu.

“Okružena sam jako dobrim kolegama, koji mi uvijek pomognu kad zapne. Prema nama se ponašaju džentlmenski. I hvala im na tome.”, hvali svoje muške kolege Sanela.

U ovom poslu jako je važna praksa, ali i “iskusni mentori koji su mi jako puno pomogli da se usavršim u ovom zanimanju”. Ali uz to, potrebna je volja i upornost, ističe Valentina.

Iako je posao fizički, ni jedna ne smatra da im je i “fizički težak” te da ga kao žene ne bi mogle uspješno raditi. Ističu kako je u ovom poslu najvažnija preciznost i mirna ruka, ali ne toliko i fizička snaga.

Kako je biti mama – zavarivačica?

Glavni motivator svima, kao što je već i spomenuto su bila upravo djeca i mogućnost provođenja više vremena s njima i obitelji. Većina su još mlade mame čija djeca zapravo nisu ni svjesna što mame rade kada odu na posao, dok jedino Silvija ima nešto stariju djecu (11 i 9 godina) koji razumiju što mama zapravo radi “i baš im je fora”.

U svakom slučaju, djeca će jednog dana odrasti i shvatiti te će zasigurno biti ponosna na hrabrost svojih majki koje su odlučile postati uspješne u poslu u kojem vladaju muškarci i još jednom pokazale da ženska odlučnost i hrabrost zaista nemaju granica.

Bravo mame!