Sve nas je nedavno potresao tragičan događaj u Metkoviću, nesretan splet okolnosti, ali i ljudskih pogrešaka u kojem je, nažalost, život izgubio devetogodišnji dječak. Nakon što mu je gripom oslabljen imunitet napala bakterija, došlo je do kobne sepse. Svi se plašimo takvih vijesti, pogotovo sad u sezoni gripa i raznoraznih boleština, viroza i bakterija. Najviše smo osjetljivi na naše najmlađe i najneotpornije članove obitelji.

Nekako sam uvijek smatrala da mediji “napuhuju” tu gripu i malo rade famu oko svega toga te da možda na njih vrše pritisak farmaceutski lobiji kako bi se što veći broj ljudi cijepio protiv gripe. Nisam uzimala za ozbiljno sve te novinske napise o broju umrlih od gripe svake godine. Pripisivala sam to “iznimkama” – stariji ljudi ili možda osobe slabog imuniteta zbog neke kronične bolesti. Nisam smatrala da nama, zdravim, mladim ljudima gripa može ozbiljno naškoditi i ugroziti zdravlje. Ili život. Sve do prošle zime, kada nas je gripa ozbiljno uzdrmala i uplašila.

Strah i panika roditelja kad ne znaju što je djetetu

Prvo je moja, tada sedmomjesečna kći oboljela. Pokupila je neki bezazleni virus radi kojeg smo, reda radi, posjetili našu pedijatricu. Radilo se o laganoj virozi, međutim, u čekaonici je bilo puno bolesne djece. Dugo smo čekali naš red te boravili u toj, virusima preplavljenoj prostoriji. Kako je viroza bila već pri kraju, nismo joj pridavali preveliku važnost te smo se hrabro uputili na kraće putovanje. Već sljedeću večer kći je dobila visoku temperaturu, koja nije padala puna tri dana te smo odmah po povratku s puta završili u Klaićevoj. Poslali su nas kući s antibiotikom, jer se navodno viroza zakomplicirala.

Kći je počela uzimati antibiotik, međutim, temperatura niti nakon tri dana nije padala. Dobila je i alergijsku reakciju na antibiotik, a temperatura je cijelo vrijeme bila iznad 39 stupnjeva. Čak se noću dizala i do 40. Tada su nas poslali u “Zaraznu” i tamo su nas primili u dnevnu bolnicu. Vadili su joj krv i radili razne testove na viruse, međutim, sve je bilo negativno. Dobila je još lijekova, ali temperatura i dalje nije padala.

Od početka bolesti do tada, prošlo je točno 16 dana visoke temperature kojoj se nije nazirao kraj. Moja nervoza je rasla, nespavanje noćima se miješalo s panikom i histerijom, noći sam provodila na Googlu, istraživala sam, povezivala simptome te dolazila do najcrnjih dijagnoza. Čak sam i liječniku u Zaraznoj bolnici, u bunilu, izrazila svoje strahove (točnije svoju paranoičnu dijagnozu), na što mi je on smireno odgovorio: “Da, mama, i to je moguće… ali idemo prvo odbaciti sve druge, izglednije mogućnosti. Korak po korak.

Strah me toliko obuzeo da sam malenu naručila u jednu privatnu polikliniku na pregled, vođena svojom dijagnozom. Na svu sreću, muž me smirivao i vraćao u realnost. Panika je nastala kada je malena, 16. dan, dobila temperaturu 40 koja ni uz lijekove nije padala te su ju tada liječnici hitno odveli na RTG pluća. Sve je bilo čisto, a to popodne je stigao i prvi nalaz – gripa!

Tada sam odahnula jer smo prvi puta nakon 16 dana napokon dobili dijagnozu. Naime, radilo se o više uzastopnih viroza koje su joj oslabile organizam te je na kraju pokupila i gripu koja je trajala danima. Na kraju sveg je boraveći u Zaraznoj, pokupila i Rota virus. Uglavnom, bolest je trajala 20 dana i stajala me 5 godina života.

Nakon sto se kći oporavila, gripu je, mjesec dana kasnije, dobio i sin. Jednako tako, dugo je trajala i totalno mu oslabila organizam. Pet dana je samo ležao i spavao s visokom temperaturom, povremeno i povraćao, a šesti dan više nije mogao stajati na nogama. Cijelo tijelo ga je boljelo, posebno noge i ruke. Tada smo ga ponovo odveli pedijatru na pregled te je dobio antibiotik, unatoč tome što se radilo o virusu gripe. Tijelo mu je bilo toliko slabo da se nije moglo boriti, sav je bio malaksao. Nakon antibiotika, stanje se ipak počelo popravljati.

Ni gripa više nije što je nekad bila

Imam dojam da ni gripa više nije što je nekad bila. Danas je gripa boleština opasna po život. Mutirana, otpornija i nimalo bezazlena. Definitivno se treba preležati i ozbiljno shvatiti.

A što kažu stručnjaci?

“Gripa u najranijoj dječjoj dobi predstavlja značajno težu i opasniju bolest negoli u odraslih. Osim što sam virus može uzrokovati upalu pluća, mozga i srčanog mišića nerijetko se komplicira bakterijskom superinfekcijom. Naime vrlo su česte pridružene bakterijske infekcije te se uslijed infekcije virusom gripe često događa da bakterije koje su i inače prisutne u dišnim putevima razmnože i izazovu upalu. Najčešće je riječ o upalama srednjeg uha, nešto rjeđe upalama sluznice bronha i pluća, a katkada se dogodi da bakterija prodre u krvni optok i uzrokuje stanje koje se naziva bakterijemija ili sepsa.

Ovo posljednje predstavlja po život opasno stanje koje nije lako prepoznati obzirom da je dijete već zbog samog virusa gripe lošeg općeg stanja, ima visoku vrućicu a katkada ima i popratne probavne smetnje (mučninu, proljev povraćanje). Ovakve bakterijske infekcije u ranoj životnoj dobi mogaju imati iznimno brzi tijek; unutar par sati bakterija se proširi po cijelom organizmu. Ovako opsežna upala je popraćena velikom količinom kemijskih spojeva koji se pritom oslobađaju (tzv. medijatora upale ali i toksina koje izlučuju bakterije). Navedeni spojevi dovode do stanja šoka i brzog zatajenja svih organa.

Stoga je iznimno izazovno među brojnim oboljelim od gripe prepoznati dijete s početnim stanjem teške bakterijske infekcije, pri čemu je najvažniji doživljaj općeg stanja djeteta (prije svega prema iskazu roditelja ali i temeljem pregleda). Podatak da dijete postane živahno i ponaša se uobičajeno nakon primjene lijeka za snižavanje temperature ipak u određenoj mjeri ukazuje da nije riječ o životno ugrožavajućoj infekciji. Visoka vrućica popraćenja tresavicom (drhtavicom, ne zimicom), istovremena pojava osipa, poremećaja svijesti (pospanost, teško razbuđivanje), klonulosti, neuobičajena mirnoća, otežano ili ubrzano disanje, gušeći učestali kašalj, uzastopno povraćanje i potpuni gubitak teka ukazuju da je dijete teško bolesno i treba bez odgode zatražiti liječničku pomoć.

U mlade dojenčadi znaci teške bolesti mogu biti još skriveniji. Ukoliko dijete djeluje mirno, blijedo, otežano diše ili se teško razbuđuje svakako se treba žurno obaviti pregled, vjerojatno i krvne pretrage a katkada i rendgensko snimanje pluća.”, navodi dr. Milivoj Jovančević na Littledotapp.com.

Ove zime ose klonimo zatvorenih prostora s puno ljudi

Ove sam zime odlučila malo više pripaziti kako se ne bi ponovno našli u sličnoj situaciji. Iako djecu ne držim pod staklenim zvonom, ipak sam u jeku epidemije gripe odlučila držati ih podalje zatvorenih prostora u kojim se okuplja velik broj ljudi i djece, poput dječjih igraona, kazališta, shoping centara i sl.

Iako su starija djeca školarci te su tako svakodnevno izloženi zarazama koje prijete u kolektivima, ipak sam najmlađu curicu poštedila dodatnih izlaganja velikom broju ljudi u zatvorenom. Tako vrijeme provodimo što više na zraku, bez obzira koliko vani bila niska temperatura ili u kući uz redovno provjetravanje prostorija.

Što se pak jačanja imuniteta tiče, ne vjerujem u instant riješena. Imunitet djeci gradim tijekom cijele godine, a u sezoni gripe nastavljamo u istom tempu. Pokušavam im svakodnevno u prehranu uvrstiti što više raznovrsnih namirnica, ponajviše povrća, voća, cjelovitih žitarica, zdravih masnoća itd. Ne koristim nikakve kupovne dodatke prehrani, vitamine ni minerale.
Također smatram da je za djecu važan i nužan sport i rekreacija, a kad je to god moguće, igra na svježem zraku. Uz sve te faktore, plus dovoljno odmora i sna i tijelo će biti dovoljno jako da se, ukoliko djeca ipak obole, uspješno izbori za ozdravljenje i oporavak.

**********

Sandra Osrečki magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.