Svi su čuli za Macu Papučaricu i Čarapojedca. Ali da li ste se ikada zapitali što se događa s igračkama koje ostaju razbacane, same i tužne po dječjim sobama?

Daleko, daleko u samom srcu šume živi jedan maleni i sasvim neobični čovječuljak. Praško mu je ime.

Njegov dom s vremena na vrijeme bude ispunjen raznim igračkama. Igračkama koje marljivo skuplja po razbacanim dječjim sobama.

Zaogrnut je svojim svjetlo zelenim plaštem, koji je protkan nevidljivim nitima, a  o boku mu visi mala vrećica sa čarobnim prahom kojeg prosipa na dječje prozore kako bi mogao ući u njihove domove.

Praško se neumorno šulja ispod prozora dječjih domova sa svojim raznobojnim vrećama. Ponekad su te vreće zelene, ponekad žute, a ponekad roze boje.

Njegov specijalni nos usmjerava ga na mjesto gdje su djeca završila  igru, napustila sobu i nisu pospremila igračke. Tada on dolazi sa svojim vrećama i uzima igračku. Uzima  samo jednu igračku i to onu najdražu. Brzo stavlja igračku u svoju vreću i nosi je u svoj dom.

Igračke su mu jako zahvalne jer ih je ponio sa sobom i dodijelio svakoj od njih posebno mjesto na polici, više nisu bačene i same u nekom kutu sobe.

Nažalost Praško se ne stigne sa njima igrati pa nakon nekog vremena krene u obilazak domova gdje je pronašao igračke, jer želi djeci pružiti još jednu priliku.

Ako vidi da djeca pospremaju svoje preostale igračke, tada vraća i onu koje je ponio sa sobom.

A one igračke koje ne vraća u stari dom jer djeca nisu odlučila da će pospremati igračke, nosi u neki novi dom, nekoj novoj djeci koja će se lijepo brinuti za njih.

 

Autorica priče: RUŽICA LEŠ