To prohladno jutro osvanulo je u bijelom pokrovu, a s neba su lepršale snježne pahulje. I livada, staze, šuma, dvorište i krovovi bili su bijeli, a lagani se sjeverac igrao pahuljama u letu. Balončica se probudila i pogledala kroz prozor koji je bio oslikan bijelim kristalima. Prstima je napravila malu okruglu rupicu i pogledala van. Upravo se vjetar poigravao pahuljama ispred prozora, dižući ih i spuštajući u nekom njenom ritmu.

– Bako, bako – otrčala je Balončica u kuhinju – bako, pada snijeg, pada snijeg, vikala je uzbuđeno.

– Znam, dušo! – rekla je baka. – Dobro je da su praznici pa ne moraš u školu. A sada se idi umiti i oprati zubiće i doručak će skoro.

– Znaš bako, ja bih radila snjegovića, a i sanjkala bih se! – govorila je uzbuđeno.

– Naravno, draga moja, imamo vremena.

Poslije doručka oprala je balončica još jednom zubiće i obukla se toplo. Izašle su na dvorište. Baka je ponesla stari crveni lonac i šal, lopatu za snijeg, a Balončica metlu i mrkvu za snjegovićev nos. Skupljala je lopatom snijeg za snjegovića i brzo se već vidio njegov oblik. Bio je malo viši od Balončice, a crveni lonac i mrkva baš su mu pristajali. Imao je osmjeh na licu i šareni šal oko vrata. Baš je bio zgodan.

– O, kako je lijep, bako! – bila je oduševljena. A vjetar se poigravao šarenim šalom, pa se činilo kao da im snjegović maše. Uzele su sanjke. Balončica je sjedila, a baka je vukla sanjke stazom prema šumi. Ubrzo je Balončica bila potpuno bijela, pa se činilo da baka vuče na sanjkama snjegovića. Snijeg je sve gušći padao. Baka se okrenula natrag prema kući. Na dvorištu ih je dočekao snjegović i tata na trijemu. Iznad trijema su lepršali bijeli baloni u obliku pahulja, lijepo svjetlucajući kao kristali.

– Tata, tata balončići su predivni. A jesi li vidio snjegovića što smo ga napravile? – oduševljeno je zagrlila tatu.

– Bako, hvala ti, baš je bilo lijepo! – skakutala je oko bake i tate, sva posuta pahuljama. Otvorila je vrata hodnika, pogledala snjegovića, a nekoliko joj se pahulja zalijepilo za crvene obraze.

Jedna joj je pala na dlan i bljesnula, kao da ju je htjela pozdraviti. U trenu je na dlanu ostala mala kapljica, koja je i dalje svjetlucala pozdravljajući tako Balončicu.

Autorica: Ljerka Varga
Iz zbirke priča “Priče o Balončici”

 

*   *   *

O autorici

Ljerka Varga rođena je u Bjelovaru 1945. godine. Autorica je dvije zbirke poezije (Stope u prašini, Pospremi me u dušu), a mlađi je čitatelji znaju kao autoricu priča i pjesmica za djecu. Izdala je tri slikovnice za djecu u stihovima:Šuma do bora, Priče iz vrta, Pustolovine mede od zelenog pliša.

U pripremi su još dvije slikovnice, Priče ispod plavog neba i Priče o Balončicite dvije zbirke poezije za djecu, Srce puno ljubavi i Šešir pun snova.

Sve svoje slikovnice Ljerka je sama i ilustrirala.

Ukoliko vam se sviđaju njezine priče i pjesmice za djecu, pratite blog Moj medo zeleni te Facebook stranicu Pustolovine mede od zelenog pliša.